Pređi na sadržaj

Vuk Stefanović Karadžić: Srpske narodne pjesme (ženske), knjiga prva

Dodaj veze
Izvor: Викизворник

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891.

I PJESME SVATOVSKE

[uredi]

II PAŠTROVSKI PRIPJEVI UZA ZDRAVICE

[uredi]

U Paštrovićpma je običaj, da se na svadbama, a i o krsnijem imenima i na ostalijem velikijem gozbama nije upravo i samo po sedam zdravica, i to: I. u slavu Božju; II. u slavu svijeh svetijeh; III. u zdravlje domaćinovo; IV. u zdravlje crkovno ili svešteničko; V. u zdravlje svojijeh starješina i poglavica[1]; VI. u zdravlje carsko; VII. u zdravlje sofre (cijeloga društva). Osim napijanja ili molitve uza svaku zdravicu imaju mali pripjevi, koje svi u glas pjevaju. Da bi čitatelji iz drugijeh krajeva to sve bolje mogli razumjeti, ja ću ovdje postaviti najprije od svake zdravice molitvu, koja se govori, pa onda pripjev, koji se pjeva. I tako:

III PERAŠKE POČAŠNICE

[uredi]

(ŠTO SE — U PERASTU[2] — PJEVA UZ ČAŠE)

IV PAŠTROVSKO NARICANjE ZA MRTVIMA

[uredi]

V PJESME SVEČARSKE

[uredi]

VI PJESME KRALjIČKE

[uredi]

VII PJESME DODOLSKE

[uredi]

VIII PJESME OD KOLEDE

[uredi]

IX PJESME BOŽIĆNE

[uredi]

X PJESME, KOJE SE PJEVAJU UZ ČASNI POST

[uredi]

XI PJESME ONAKO POBOŽNE

[uredi]

XII PJESME SLjEPAČKE

[uredi]

U Srijemu, u Slavoniji, u Bačkoj i u Banatu slijepci naši slabo znad junačkijeh pjesama, nego pred kućama stojeći pjevaju pjesmice pobožne, da bi njima ljude na podjelu pobudili, a na saborima (kako kod crkava i kod manastira, tako i po varošima i po selima na panađurima i o praznicima) posjedaju na zemlju, pa kao pjevajući uz gusle mole, da im se što udijeli. Prve ove pjesmice zovu oni pretkućnice (ili pretkutnjice, što se pjevaju pred kućama) a druge klanjalice (kojima se ljudima kljanja i moli). Slijepac Filia Višnjić, kad je čuo u Srijemu ove klanjalice, podsmijevao se, govoreći: „Vaši slijepci ne znadu ništa da pjevaju, nego samo bogorade uz gusle, i viču: „„podarujte, obradujte!""

XIII PJESME OSOBITO MITOLOGIČKE

[uredi]

XIV PJESME, KOJE SE PJEVAJU NA PRELU

[uredi]

XV PJESME ŽETELAČKE

[uredi]

XVI PJESME IGRAČKE

[uredi]

[ŠTO SE PJEVAJU U KOLU]

XVI PJESME, KOJE OU SE U BUDVI PJEVALE NA SPASOV DAN[3]

[uredi]

     Do prije neko dvadeset godina bio je u Budvi običaj, da svake godine na Spasov dan rano u jutru iziđe mnoštvo ženskinja i muškinja na brdo, koje se zove Saas. Svi, koji su tamo izlazili, bili su obučeni u stajaće haljine, a osim toga momci i djevojke s vijencima na glavi od različnoga cvijeća. Navrh toga brda imaju zidine od crkve, za koju se pripovijeda, da se zvala "Sveti Spas", po čemu se i brdo sad tako zove; pred ovijem zidinama bilo je upravo za ovaj dan načinjeno (po običaju onijeh krajeva, kao što je napomenuto na 63. strani 31.) veliko gumno, koje se i danas, premda je već razvaljeno, zove: Vilino gumno. Kako bi Budljani na brdo izišli, odmah bi se mladež na gumnu uhvatili u kolo, pa bi muškarci, koji su svi jedan do drugoga pohvatani, zapjevali:
"Dobro jutro, b'jele vile!
I nama ga dajte!
Pošto bi ovo ženskinje otpjevalo, onda bi svi pjevali ovu prvu pjesmu, a kad bi nju ispjevali i u govoru se malo odmorili, onda bi drugu, a tako po tom i treću. Poslije ovoga pjevanja počastili bi se čime, što sa sobom donesu, pa bi se onda mladež proigrala i prošalila, a po tom bi se vratili svako svojoj kući. Kao što u početku rekoh već ima oko dvaestina godina, kako je ovaj običaj prestao, a pjesama evo:

XVIII PJESME, KOJE OE PJEVAJU DJECI, KAD SE USPAVLjUJU (Iz Gornjega Primorja)

[uredi]

XIX LjUBAVNE I DRUGE RAZLIČNE ŽENSKE PJESME

[uredi]

XX PJESME BAČVANSKE NAŠEGA VREMENA.[4]

[uredi]

DODATAK

[uredi]

Reference

[uredi]
  1. ↑ Ova se (V) zdravica na broju zove kumovska, no u napijanju od kuma nema ni spomena, kao što će se vidjeti.
  2. ↑ Peraštani su gotovo svi zakona Rimskoga, kao i Konavljani: a iz ovijeh počašnica vidi se, da su pravi Srbi (u predgovoru k poslovicama napomenuto je, da se u Perastu X vrlo izgovara, kakogod i u Dubrovniku).
  3. ↑ Ovijem bi se pjesmama prije našlo gdje i priličnije mjesto: ali sam ih ja sad dobio, pa mislim, da ih je bolje i ovdje naštampati, nego da izostanu sa svijem.
  4. ↑ Ja imam još nekoliko puta ovoliko Bačvanskijeh pjesama našega vremena; ali ih ponajviše nije za štampu a mnoge ne vrijede, da se štampaju; nego sam iz sviju njih ove izbrao, kao najljepše i najdostojnije društva ostalijeh našijeh narodnijeh pjesama.
Preuzeto iz „https://sr.wikisource.org/w/index.php?title=Вук_Стефановић_Караџић:_Српске_народне_пјесме_(женске),_књига_прва&oldid=106218”