Spasimo Bunjevce narodu svome!
to pak ne ide lako, da prestane madžarizatorna politika glavne crkvene stolice u Kaloči, onda treba da budu Bunjevci i Šokci podvrgnuti hrvatskoj crkvenoj i vlasti, gdje će bili za njih osjećaja i zaštite. Kao što je Međumurje područje zagrebačke biskupije, neka naši i krajevi budu pripojeni đakovačkoj biskupiji. Ili neka nam se stvore takovi odnosi, da ćemo biti zaštićeni od odnarođivanja pomoću crkve. A kad bismo tako dobili svoja prava u crkvi, pa zatim u školi, nastao bi mir između bunjevačko-šokačkog naroda i Madžara. Jer mi ne želimo više, već samo toliko, da nitko i ne misli, da nas pomadžari. To zahtijevamo, to nam je životno pitanje. Pa kad crnci i divljaci po Africi i Aziji mogu slaviti Isusa Krista na svojem jeziku, zašto da Bunjevci i Šokci ne mogu?! Bunjevci i Šokci, koji su se za ovoga rata tako junački borili i u Srbiji i po Galiciji i svagdje gdje bilo, zašto da ne mogu slaviti Boga na svom materinskom jeziku? Pokazala je ta šaka ljudi, da ne odgaja opasne štence već s čela junake. A baš zato, što smo i prolili more krvi, želimo i zahtijevamo svoja prava. Ne ćemo, da se povrate ona vremena, kad su se rađali budanovići i petreši, te kad su se zbivale kačmarsko i santovačke grozote. Poslije rata hoćemo, da mirno i slobodno živimo. Širom Bačke i Baranje mora zaguditi gusla i tambura i zapjevati bunjevačko-šokačka vila.
J. V. S.
Vidi još
[uredi]- Nešto o Bunjevcima
- Neka razjašnjenja
- Ugledajmo se na Madžare!
- Bunjevačko pitanje
- O nacionalizovanju Bunjevaca
Izvor
[uredi]- J. V. S, Spasimo Bunjevce narodu svome! Hrvatska njiva, br. 34, str. 610-611.