Beograd nekad i sad/17

Izvor: Викизворник

◄   4 5. 6   ►

5.


LjUBA, STANIJA


LjUBA: Šta je, majka?

STANIJA: Ništa.

LjUBA: Bába veli da me vičeš.

STANIJA: Vikam te. Taj te tvoj sluga prosi.

LjUBA: Pa šta kaže bába?

STANIJA: Oće da te da, da ne šuruješ sa š njim.

LjUBA (vesela): Ju! Idem odma da javim Pijadi.

STANIJA: Kako bi devojka isprošena išla po sokaku?

LjUBA: Pa to je ništa.

STANIJA: Kuku, ništa? Devojku isprošenu da gleda svet. Imaš li ti pamet, kjerko?

LjUBA: To je izišlo iz običaja.

STANIJA: I to je izišlo iz običaja, i sve će izići. Lele si ga mene! Devojka se stidi od rod, kad je isprošena, a vi oćete da vas gleda svet. Idi te vikaj:„Ja sam isprošena.“

LjUBA: Tebi sve nije pravo.

STANIJA: Ama kako će da mi bude pravo, pobogu, što ne valja?



Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.