Vukašin aliti Ljubav pitur — Le Sicilien ou L'Amour peintre/4

Извор: Викизворник
Vukašin aliti Ljubav pitur
Писац: Молијер
Šena četvrta


Šena četvrta


Vukašin, Džono, Koštica i mužici

 
     Vukašin (izlazi u bareti od spanja i u košulji, zagrnut samijem ćurkom, s sabljom pod pazuhom): Ele prođe mnogo zemana da čujem pjevat ovđe kod moje avlije; bre ne more ovo da biva manje, jok da nije prosto. Trijeba je sasvijem mrakom da radim dosegnut ko mogu bit ovi muzuvijeri.
     Džono: Koštica!
     Koštica: Što je?
     Džono: Čuješ li veće što?
     Koštica: Ne. (Vukašin stoji za njima i sluša ih).
     Džono: Kako? Svi naši trudi neće moć doprijet da ja za jedan čas progo­vorim s mojom ljubljenom Grkinjom? I ovi prokleti džiljoznik, ova Vlašina ne­oprana zaprječivat će mi sve pute po kojijem bih mogo doć do nje.
     Koštica: Dô bih ne znam što da su ga vragovi dosle ponijeli za ovo što nam se čini ovoliko lomit i mučat, manigoda jednoga. Ah, da nam je ovdi, imo bih nazbilj gusta osvetit mu se na škini za ono što nam njegova džiljozija čini za­ludu trudit.
     Džono: Sa svijem tezijem valja nać koji mu drago način i izmislit koju mu drago furbariju za ulovit ovu našu mahništinu i đidištinu. Meni je jako trudno da je iko ko mi može rijet da sam slago, kad bih postavio ...
     Koštica: Gosparu, ja ne znam što ovo hoće rijet, ma su vrata otvorena, i ako hoćeš poću popolako uljestit za vidjet što ovo može bit. (Vukašin hodi i staje na vrata od kuće).
     Džono: Da uljezi, ma polako i bez treske; ja ću bit ovdi uza te. Jeda nebesa dopuste da ovo bude draga Anica!
     Vukašin (zamlativajući Koštici zaušnicu): Ko ovo iđe?
     Koštica (davajući Vukašinu drugu zaušnicu): Prijatelji.
     Vukašin: O Jovane, Stojane, Mijate, Petre, Ilija, Martine, najbrže dorenite mi onu krivajicu, moj džeferdo, samokres, onu diljku i paloš, najbrže da ste sletjeli! De sijecite, ne parjajte nikoga dok sve ne izkrešete.

 


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Молијер, умро 1673, пре 351 година.