Vukašin aliti Ljubav pitur — Le Sicilien ou L'Amour peintre/5
| ←Šena četvrta | Vukašin aliti Ljubav pitur Писац: Молијер Šena peta |
Šena šesta→ |
Džono: Ne čujem nikoga da se kreće. Koštica! Koštica!
Koštica (skriven za kantunom): Gosparu.
Džono: Dje si se to skrio?
Koštica: Jesu li izišli ona čeljad?
Džono: Ako nije nikoga, niko se i ne kreće.
Koštica (iza kako je izišo odonle dje se bio skrio): Ako dođu, na vjeru ću ih nakolečit.
Džono: Kako? svi naši trudi dake bit će zaludu? I ovi džiljoznik, koji nam je veće dosadio, ima se rugati svijem našijem spravama?
Koštica: Ne, ćutim se nazbilj dje vrim vas, i vrim za moju čas; neću da se reče da je on došo vrha i meni i mojoj furbariji. Ja se rugam svijem njegovijem zaprječicam i pretendžam ukazat svakomu talenat koji mi su nebesa udijelili.
Džono: Hotio bih samo da na koji mu drago način, ili s knjigom ili s porukom, bude dočut miso koju imam za nju i primit opet odgovor za znat što ona ćuti za mene, pak iza tega lasno je naći način ...
Koštica: Pusti mene samoga; imam učinit toliko i toliko, da nasvrhu valja da mi jednom veće čeda. Hod'mo veće se počelo svitat; idem iznać čeljadi koja mi su od potrebe, pak ću doć ovdi i čekat dokle ovi džiljoznik izide.
|