Posvetilište Abramovo/6

Извор: Викизворник
Posvetilište Abramovo
Писац: Мавро Ветрановић
GOVOR PETI




GOVOR PETI

Šator.
Sara, Izak.

Spraviše se da putuju.

 
SARA:
Izače sinko moj, djetece ljuveno, 405
   prikloni m' obraz tvoj i lice rumeno,
da odkle ćeš poć tako, prije neg se odpraviš,
   ljuveno i slatko s majkom se pozdraviš,
da t' majka starica draga i ljuvena
   poljubi tva lica i usta rumena. 410
Ter sinko sad hrli, ter sinko sad preši,
   i majku zagrli i trudnu utješi.
 
Priđe Izak k materi, slimi klobuk s glave, zagrli ga mati i celiva.
 
IZAK:
Ostani s Bogome, i gojno počini,
   a ćaćkom i mnome ništor se ne brini.
Bog nas će provodit i molitve tvoje, 415
   svijeh zledi slobodit, o majko gospoje!
I ufam u Boga višnjega na nebi,
   da s puta ovoga skoro ću doć k tebi.
Ne gledaj, er je noć, ner božje ljubavi,
   svi ćemo opet doć veseli i zdravi. 420
SARA:
Svudi Bog s tobom bio, o dragi sinko moj,
   i anđeo te provodio, kud stupa stupaj tvoj!
božja te desnica od zlotvor branila
   i putem ružica svudjer ti proctila!
Još dragi sinko moj, govoru ja tebi, 425
   Boga se tvoga boj višnjega na nebi;
njemu se pridaj vas s goruštom ljubavi,
   i mol' ga svaki čas i hvali i slavi.
Roditelju tvomu, kako je tvoja ćud,
   u djelu svakomu poslušan vazda bud'. 430
I ako ćeš miran bit bez vaja i tužbe,
   nemoj se zahodit daleko od družbe;
pri ćaćku tvomu stoj, ter ga služ' i dvori,
   ter će se razum tvoj tuj poznat u gori;
i tvoja dobrota za ljubav, ku t' nosi, 435
   ne bran' mu života, ako t' ga usprosi.
Vrh stvari vrhu svih spametan još budi,
   i od zvijeri pustošnih čuvaj se i bljudi,
od zmije najveće, u krugu ka leži24,
   ter se kazat neće, putnika ner preži 440
u travi pokrovno, kako se govori,
   ter ga tač otrovno čemerom umori.
IZAK:
Sve ću toj obslužit na zapovijed tvoju;
   Bog nas će sadružit, počivaj u goju.
 
Dijeliše se iz šatora, Sara ih odprati do vrata.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Мавро Ветрановић, умро 1576, пре 448 година.