Ljubica/AT V

Извор: Викизворник
Ljubica
Писац: Вице Пуцић
AT V


AT V[уреди]

ŠENA I[уреди]

Kralj i kraljica


 
Kralj:
Da tako je sad Ljubica
   rekla, prije da će umriti,
   nego draga vjerenica 2035
   Ljubimiru slavnu biti!

Od poslušne kćerce toli
   tko bi vîk se nado ovomu,
   da će biti s prîke boli
   neposlušna ćaćku svomu. 2040
 
Promisliti tko bi mogo,
   da u jednoj môj Ljubici
   nahodi se smionstvo mnogo
   nepodobno djevojčici!

Moju staros na kê smeće 2045
   s neposluha 'e svim dovela,
   i čestite moje sreće
   na kî način sad je smela.

Ljubimira vjerenika
   dobre volje neće uzeti, 2050
   koga carstvo, pleme i dika
   slavno leti po svem svijeti!
 
Tolik poraz ćaćka svoga
   lijepa i blaga djevojčica
   s čistijem sramom (rumenoga) 2055
   pokrivaše sred nje lica.

Kralj(i)ca:
Ne smetaj se srca tvoga
   ah utaži gorke smeće,
   trijeba 'e želje ćaćka svoga
   da ispunit kćerca bude. 2060

Kralj:
S kîjem će srcem sada prîke
   čut Ljubimir ove glase,
   ah! od misli jur tolike
   srce moje skončava se.

Kralj(i)ca:
Zasad ćemo pokrivati 2065
   naše kćerce prîke želje
   ufam, da će svrhu imati
   odlučeno tvê veselje.

Kralj:
Nije načina pokrit vîku
   hude glase i nemile 2070
   zatravljenu ljubovniku,
   koga umrijeti tužna sile.

On kraljevsku djevojčicu
   s mnogom željom ljubio je,
   i za svoju vjerenicu 2075
   osvojiti želio je.

Sad s razlogom vjernu svoju
   htjet će ljubav osvetiti,
   kad u gorkom nepokoju
   bude ovi glas primiti. 2080

Kralj(i)ca:
Jeda Višnji odzgar bude
   bolje nego mi mislimo
   samiriti naše trude,
   a odovle se uputimo.



ŠENA II[уреди]

Ljubimir sam


 
Ki glas ovo nesmiljeni 2085
   Ljubimire čuješ odi
   u maloj se toli scijeni
   tvoje ime sad nahodi!

Obljubljenu tvû Ljubicu
   drugi smije da na sviti, 2090
   dragu tvoju vjerenicu,
   s hudijem smjenstvom ugrabiti!

Česa ugrabiti? ako ona
   njemu se je darovala
   i s nevjerstvom svîjem smiona 2095
   tvoju vjeru sad izdala.

Tko bi reko da ovoliko
   smionstvo u srcu dikla mlada
   i nevjerstvo toli prîko
   može začet, jaoh! ikada. 2100
 
Ne vjerujte što u pogledu
   lijepe i mlade dikle kažu,
   ni u himbenu njih besjedu,
   er sve hine, tlape i lažu.

Drugo gledaj neg što siva 2105
   mladoj dikli posred čela,
   nih himbeni sram pokriva
   zle privare, huda djela.

Al ti, koji slavno ime
   nosiš svijetlo po svem svijeti 2110
   i s junaštvom hrabrenime
   letiiš vitez glasoviti

Kroz privare zašto prîke
   tvû vitešku crniš slavu,
   i sramote ovolike 2115
   stavlaš na tvû svijetlu glavu.

Nijesi kralja boemskoga
   zli silniče ti sin slavni,
   od poroda kraljevskoga
   ne ishode grijesi izdavni. 2120

Ali ako slobodjena
   od tebe je mâ Ljubica
   i odavna odredjena
   tebi (j' ona vjerenica).

Za ispunit želju tvoju 2125
   slavan vitez ti izbrani,
   što nijes' došo da je u boju
   izigramo na poljani.

Neg kroz smionstvo ovoliko
   u izdajstvu tač nepravu 2130
   kroz nevjerstvo toli prîko
   crniš starijeh tvojijeh slavu.
 
Ne, ne život da se izgubi,
   svijet da se ima pogubiti,
   a da dragu, tvoju ljubi 2135
   drugi ne smije osvojiti.

Gdjegodi se on nahodi,
   na boj ga ću ja pozvati,
   činit ću mu da mi odi
   svojom glavom svoj grijeh plati. 2140



ŠENA III[уреди]

Branislav, Ljubica i Gvozdislav


Branislav:
Kî ovo dari nenadani
   s neba meni sad padaju!
   o životu moj izbrani,
   tebe oči mê gledaju.

Tebe lijepu mû Ljubicu 2145
   sred pokoja čestitoga,
   moju dragu vjerenicu,
   slatko ufanje srca moga.

Koje su ovo čudne sreće,
   radosti su ovo koje? 2150
   potpuno si moja veće,
   obljubljena mâ gospoje.
 
Kû ovo svjetlos nenadanu
   mê stravljene gleda'u oči?
   Tebe dušu moju izbranu, 2155
   moje sunce od istoči.

Još se strašim, jošter predam,
   ne vjerujem samom sebi,
   zasve sa mnom da te gledam,
   slatka dušo mâ pod nebi. 2160

Ljub(i)ca:
Ne smetaj se, moj životu,
   evo one, davno koja
   obra dvorit tvu dobrotu,
   potpuno je veće tvoja.

Spravna sam te svud slijediti, 2165
   moj čestiti ljubovniče,
   pače veće moj čestiti
   s neba dani vjereniče.

Branislav:
Ah! da dušo lijepa moja
   nijesam želje mê smirio 2170
   od gorkoga nepokoja
   moj bih život dovršio.

Nu blaženi trudi moji
   i čestite gorke smeće,
   od vas kad svi moji pokoji 2175
   i moje se rađa'u sreće.

Ljub(i)ca:
Na isti način i ja veće
   spravila se bjeh umriti,
   da nijes' gorke mê nesreće
   došo, brače, samiriti. 2180

Branislav:
Da žalosti prednje moje
   potpuno se zaborave,
   veće lijepa ma gospoje
   hodmo u rodne mê države,

Gdi došastje tvê čekaju 2185
   svi boemski zatočnici,
   i robovat želju imaju
   tvoj lijeposti svikolici.

Tuj će ćaćko moj izbrani
   krunom carskom krunit sada 2190
   rajski ures tvoj sunčani
   sred stolnoga Prage grada.

Tu ćeš, draga mâ kraljice,
   svijetlijem banim kraljevati,
   i tu boemske zatočnice 2195
   dostojne ti službe dati.

Hodmo, lijepa mâ gospoje,
   hodmo gdi je nebo milo
   pričestite dare svoje
   tvôj lijeposti pripravilo. 2200

Nit se muči, što ostaviti
   tvê si drage silovana,
   ja ću tebi bit na sviti
   vječni sluga, mâ izbrana.

Mješte ćaćka ljubljenoga 2205
   ti, kraljica bolje sreće,
   imati ćeš ćaćka moga
   ki kô kćercu ljubi(t) te će.

Mješte majke drage tvoje
   zasad lijepu djevojčicu 2210
   imati ćeš, ma gospoje,
   Zorku dragu mu sestricu.

Ljubica:
Ostaj s Bogom moj ljubljeni
   ćaćko i majko moja mila,
   velika je tužnoj meni 2215
   ostavit vas sada sila.

S Bogom i ti Ljubimire,
   sad kraljevsku djevojčicu
   s bolje česti i namire
   drugu isti vjerenicu. 2220
 
S bogom i vi miri rodni
   sada veće ostanite,
   uzrok moga vî slobodni
   sad djeljenja svi svjedočite.



ŠENA IV[уреди]

Isti i jedan bojnik od družbe Ljubmirove


Bojn(i)k:
Naš kraljević sada komu 2225
   vjerenica obljubljena
   u izdajstvu nepravomu
   od tebe je ugrabljena.

Ako s' vitez ti hrabreni
   i junačko 'e ime tvoje, 2230
   počekaj ga, er po meni
   na prîki te boj pozvo je.

Toli nećeš čekat odi
   za tobom će u potjeru
   on dostojnoj u slobodi 2235
   doć zaplatit tvû nevjeru.

Er nije djelo od junaka,
   ni od viteške moć desnice,
   kroz nevjernos djela opaka
   tuđe grabit vjerenice. 2240

Ali eto glasoviti
   i kraljević slavni ishodi,
   on će smrtim tvôm platiti
   grijeh na bojnom polju odi.



ŠENA V[уреди]

Ljubimir s vojskom, i isti


Ljub(imi)r:
Stigo sam te, o nepravi 2245
   zli gusare dana ovoga,
   nedostojnoj tvojoj slavi
   svrha do(ć) će s mača moga.

Tako li se bez razloga
   obećane vjerenice, 2250
   i bez pravde, i bez Boga
   grabe carske djevojčice!

Ne, ne, da te kô Akila
   mati, ženska strašivice,
   u Kočitu rijeci umila, 2255
   neć' ubjegnut me desnice.

Bran(islav):
Vrati se ured zli silniče,
   kud tvâ nesvijes na smrt leti?
   oholas te tvâ potiče
   sad od moje ruke umrijeti. 2260

Oružje će britko moje
   sad potpuno ukazati,
   da rajski ures mê gospoje
   ne dostojiš uživati.

Hod izidi, prispjela je 2265
   tvôj dostojna svrha slavi,
   napokojni, cijenim, da je
   čas oholoj tvojoj glavi.

       (odi se biju)



ŠENA VI[уреди]

Isti i Snježnanica Sjevernica


Snjež(nanica):
Ustavite vaš gnjiv vrli,
   plahi mladci, ustavite, 2270
   i u nepravom boju hrli
   na smrt prîku ne letite.

Ti oružje prvo s' strane
   metni, sinko moj čestiti,
   ne krat' se ured me izbrane 2275
   zapovijedi ispuniti.

Suproć htjenju od nebesa
   tvâ se uhiti želja mnoga
   sudi ini su od udesa,
   osuda ina jes od Boga. 2280

Nije pravo tvû sestricu,
   zamani su hudi boji,
   za ljubljenu vjerenicu
   dragi bratac da osvoji.
 
Njemu i tebi odredjena 2285
   prilijepa je zgar Ljubica,
   tebi sestra tva ljubljena,
   njemu draga vjerenica.

Ugarskoga plemeniti
   ti si kralja sin ljubljeni, 2290
   i takodjer još istini
   dragi bratac nje rodjeni.

I kô tebi za tvû slavu
   ona 'e dana zgar sestrica,
   slavnom tako Branislavu 2295
   odredjena 'e vjerenica.

A ti slavni kraljeviću
   prîki sad tvoj boj ustavi
   i prigrli tvoju sriću,
   kû ti višnja moć objavi. 2300

Cijenim u ovi dan čestiti
   sred veselja velikoga
   da ti neće mučno biti
   imat braca ljubljenoga.

Zasve ugarska kraljevina 2305
   sada neće tebi ostati,
   kralj, imajuć svoga sina,
   bolje sreće mož' ufati.

Kraljestva ina znaj na(ć) će se
   tvoj čestitoj hrabrenosti, 2310
   krune ine radat će se
   nedobitnoj tvôj kreposti.

Razvedri i ti svijetlo lice,
   slatko ufanje mojijeh želja,
   plemenita djevojčice, 2315
   kâ si uzrok od veselja.

Evo odi Vladislava,
   rodjenoga braca tvoga,
   evo tvoga Branislava,
   vjerenika ljubljenoga. 2320

Sad prisrećni Vladislave
   ti zagrli tvû sestricu,
   i ti slavni Branislave
   s neba danu vjerenicu.

I da od boja nepravoga 2325
   uspomene ostaviite,
   sred veselja čestitoga
   vi desnice sadružite.

Ali se evo odovuda
   carski dvori otvoraju, 2330
   svrhu srećnijeh od požuda
   vaše žeje steć' imaju.



ŠENA VII[уреди]

Kralj i kraljica na pristolju, Ljubica, Branislav, Vladislav, Gvozdislav, Sjevernica i poklisari boemski.


Sjev(ernica):
Svijetli kralju i čestiti,
   koga svjetlos uzmnožita
   s bojnom slavom dalje liti 2335
   nego sunčan zdrak dohita.

I ti vedro tvoje lice,
   o kraljice, razveseli,
   evo vaše Snježnanice,
   svaka dobra kâ vam želi. 2340

Ja sam došla vaše smeće
   u dan ovi za smiriti,
   i od vaše čudne sreće
   udionica s vami biti.

Branislava hrabrenoga 2345
   evo, komu 'e sreća mila
   vašu kćercu dana ovoga
   vjerenicu odredila.

Nebeski su zgara sudi,
   da prilijepu on Ljubicu 2350
   kô kraljević stravljen žudi,
   steče carsku vjerenicu

Ali kralju glasoviti
   cjeć radosti vaše veće
   idem vami navijestiti 2355
   čudne glase bolje sreće.

Evo odi ljubljenoga
   tvoga sinka, svîm nemili
   jošte odavna poraz koga
   žestoko ste vî cvilili. 2360

Po htjenju sam Privišnjega
   vam ga noćno zaplijenila
   i kô majka draga njega
   u mom dvoru othranila,

A to er poznah smrt prihudu 2365
   da odi njemu zvijezde prijete,
   u mnogomu pače trudu
   kraljestvu ovom prike štete.

Rekoh, dočim prođe huda
   prijetnja udesa nemiloga, 2370
   smrtnoga ću njega od suda
   posred dvora čuvat moga.

I kad vidjeh, da je veće
   prošla srdžba od bogova,
   njemu ončas blage sreće 2375
   doć u mjesta činili ova,

A to neka naučiti
   od kraljevske tvê vedrine
   bude slavne po svem sviti
   od vladana sve načine. 2380

Vedri kralju, ljubljenoga,
   i ti, slavna o kraljice,
   poznaj sada sina tvoga,
   a ti braca, o Ljubice.

Vladislav je ovo bojni, 2385
   dragi sinak vaš jedini,
   porod u svem vaš dostojni
   vašoj carskoj veličini.

I da veće ne mislite,
   na njegovoj ruci u slavi 2390
   hod'te sada da vidite
   biljeg, kî mu narav stavi.

Kralj:
Da ti li si srca moga,
   dragi sinko moj rodjeni,
   slavno ufanje carstva ovoga, 2395
   Ljubimire moj ljubljeni!

Čudne su ovo sreće, koje,
   primoguća o kraljice,
   sad iz slavne ruke tvoje
   primam, znana Sjevernice. 2400
 
Ti sa mê uzrok čestitosti
   dragu ljubi meni dala
   i neizmjernoj u radosti
   sad mi sinka darovala.

Vlad(islav):
Tot' vaš ja sam sin rodjeni, 2405
   kralju i slavna o krajice!
   I takodjer tvoj ljubljeni
   bratac, lijepa o Ljubice!

Kralj(i)ca:
Ti si sinko dragi i mili
   srca moga drag pokoju, 2410
   a žestoko jur cvilili
   mi davno smo zlu smrt tvoju.
 
Ali sveđ sam tvôj kreposti
   mnogu ljubav ja nosila,
   ne zna'uć, cjeć mê čestitosti 2415
   da te ja sam porodila.

Ovo je oni san žudjeni,
   kralju, ki sam noćas snjela,
   sad uživam, moj ljubljeni,
   radosti ove sva vesela. 2420

Sjev(ernica):
Ah! što si se zasramila?
   Poznaj veće ljubljenoga,
   o Ljubice draga i mila,
   Vladislava braca tvoga.

I ti poznaj, o čestiti, 2425
   obljubljenu tvû sestricu,
   kraljeviću glasoviti,
   njegda zvanu vjerenicu.

Nu sad, kralju, zeta tvoga,
   mješte sina Vladislava, 2430
   veseo primi ljubljenoga
   kraljevića Branislava.

Višnjega su kralja osude,
   draga kćerka tvâ Ljubica
   da samomu njemu bude 2435
   obljubljena vjerenica.

Kralj:
Uzmi, slavni Branislave,
   dragu kćercu mu Ljubicu
   sred dostojne toli slave
   s neba danu vjerenicu. 2440

Kô sinak ćeš moj ljubljeni
   veće od sada ti na sviti
   svako u doba biti meni,
   kraljeviću glasoviti.

Bran(islav):
Neizmjerni su ovo dari, 2445
   kralju, kojijem tva vlas mnoga
   blagodarna sad obdari
   sniženoga slugu tvoga.

Tebe ću uvik ja ljubiti
   kako ćaćka ljubljenoga, 2450
   i podnižen sveđ dvoriti
   vedru slavu carstva tvoga.

A ti umjesto majke moje
   bit ćeš, slavna o kraljice,
   i ti, kâ si sreće moje 2455
   uzrok, mudra Sjevernice.

Kralj(i)ca:
I ti kako sinak mili
   uvijeke ćeš biti meni,
   o hvaljeni slavnijem dili
   Branislave moj ljubjeni. 2460

Bran(islav):
Kako braca već na sviti,
   o dostojni svake slave,
   veseo ću ja ljubiti
   tebe, slavni Vladislave.

Vlad(islav):
I ti slavni kraljeviću, 2465
   kako bratac moj ljubljeni,
   koga uvik ja častit ću
   i od scijene ćeš biti meni.
 
Velika je moja srića,
   o sestrice, tvoja dika 2470
   što 'e slavnoga kraljevića
   stekla draga vjerenika.

Ljub(i)ca:
Još da carsku djevojčicu
   i ti veće, brače mili,
   stečeš lijepu vjerenicu 2475
   kî bi pokoji moji bili!

Bran(islav):
Da neka se sve radosti
   sred veselja svrše moga,
   i naše se čestitosti
   svijem uzmnože dana ovoga. 2480

Lijepu Zorku mû sestricu,
   sličnu suncu zgar od nebi,
   za ljubljenu vjerenicu,
   kraljeviću, davam tebi.

Kralj:
Veće si nas pridobio, 2485
   dragi sinko, s dara toga,
   i tvû slavu uzvisio
   s blagodarstva čudna tvoga.

Vlad(islav):
Ah pomozi moje želje,
   o hrabreni kraljeviću, 2490
   koje ovo sad veselje
   slavno uzvisi moju sriću!

Lijepe Zorke kô hvaljeni
   ures začuh dragi i mili,
   s mnogom željom ončas meni 2495
   dragi ures nje omili.

Potpuno si sada moje
   ti požude samirio,
   i ljuvene mê pokoje
   slavnijem darim uzvisio. 2500

Sjev(ernica):
Pokli s čudnijeh sad namjera
   u veselju srećna i mila
   kraljevska se i ova vjera
   sada odi dovršila,

Obljubljenu još Danicu, 2505
   diklu lijepu i gizdavu,
   dajte dragu vjerenicu
   hrabrenomu Gvozdislavu.

Nje sunčana rajska dika,
   lijepi ures ne čestiti 2510
   nije boljega vjerenika
   iznać mogla po svem sviti.

Kralj:
Što već mogu ja želiti?
   Njemačkoga sin česara
   sad će dragi zet mi biti , 2515
   slavni porod vedrijeh cara.

Tvû Danicu uzmi veće,
   Gvozdislave prihrabreni,
   i ti za čas moje sreće
   dragi sinak bit ćeš meni. 2520

Kako kćercu dragu moju
   nju sam sveđer ja ljubio,
   i čestitom u pokoju
   u mom dvoru othranio.

Er po smrti ćaćka svoga 2525
   djevojčica jošte mala
   kćerca draga brata moga
   u rukah je mojih ostala.

Š njom hrvatska kruna slavna,
   kraljeviću slavna imena, 2530
   tebe čeka, kâ odavna
   s neba 'e tebi odredjena.

Gvozdislav:
Toliko me dana ovoga,
   slavni kralju i čestiti,
   s blagodarstva čudna tvoga 2535
   htje vlas tvoja uzvisiti.

Koje su ovo čudne sreće!
   kâ veselja neizrečena!
   potpuno je moja veće
   mâ Danica obljubljena. 2540

Za ove srećne dare i česti,
   slavni kralju, ja na sviti
   nedobitnoj tvojoj vlasti
   uvijeke ću držan biti.

Poklisari:
Da ste srećni i čestiti 2545
   po sve vîke svikolici
   nad sve kralje uzmnožiti
   i prisrećni vjerenici.

Velika je čas i slava,
   vedri kralju, kralja moga, 2550
   što 'e slavna Vladislava
   steko zeta ljubljenoga.

Nam Ljubicu diklu carsku
   dajte kralju za kraljicu
   plemenitu lijepu ugarsku 2555
   Branislavu vjerenicu.

A mješte nje vjerenicu
   sinku tvom a u ovem mjesti,
   Zorku lijepu mi kraljicu
   brzo ćemo vam dovesti. 2560

S čudnom srećom mi smo doći
   na jednu vjeru sad cijenili,
   a eto s' danom vječnom moći
   tri vjere smo zamjerili.

Sjev(ernica):
Koje su ovo zgar milosti! 2565
   Ah vidje li nebo u vîke
   svîm dostojnoj u radosti
   srećne ovako vjerenike.

Slavni kralju, tvôj vedrini
   mi se sada veselimo, 2570
   i tvôj carskoj veličini
   nove sreće sveđ želimo.

Kralj:
Tvoje su ovo sad milosti,
   primoguća o kraljice,
   ti si uzrok mê radosti, 2575
   mudra i znana Sjevernice.

Pokli veće dana ovoga
   početki su sad veseli,
   za uzmnoženje carstva moga
   srećnijeh vjera svi dospjeli, 2580
 
S mnogom slavom, dragi moji,
   u dvor carski sad hodite
   na dan ovi kô dostoji
   da se sa mnom veselite.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Вице Пуцић, умро 1666, пре 358 година.