Sjev(ernica):
Svijetli kralju i čestiti,
koga svjetlos uzmnožita
s bojnom slavom dalje liti 2335
nego sunčan zdrak dohita.
I ti vedro tvoje lice,
o kraljice, razveseli,
evo vaše Snježnanice,
svaka dobra kâ vam želi. 2340
Ja sam došla vaše smeće
u dan ovi za smiriti,
i od vaše čudne sreće
udionica s vami biti.
Branislava hrabrenoga 2345
evo, komu 'e sreća mila
vašu kćercu dana ovoga
vjerenicu odredila.
Nebeski su zgara sudi,
da prilijepu on Ljubicu 2350
kô kraljević stravljen žudi,
steče carsku vjerenicu
Ali kralju glasoviti
cjeć radosti vaše veće
idem vami navijestiti 2355
čudne glase bolje sreće.
Evo odi ljubljenoga
tvoga sinka, svîm nemili
jošte odavna poraz koga
žestoko ste vî cvilili. 2360
Po htjenju sam Privišnjega
vam ga noćno zaplijenila
i kô majka draga njega
u mom dvoru othranila,
A to er poznah smrt prihudu 2365
da odi njemu zvijezde prijete,
u mnogomu pače trudu
kraljestvu ovom prike štete.
Rekoh, dočim prođe huda
prijetnja udesa nemiloga, 2370
smrtnoga ću njega od suda
posred dvora čuvat moga.
I kad vidjeh, da je veće
prošla srdžba od bogova,
njemu ončas blage sreće 2375
doć u mjesta činili ova,
A to neka naučiti
od kraljevske tvê vedrine
bude slavne po svem sviti
od vladana sve načine. 2380
Vedri kralju, ljubljenoga,
i ti, slavna o kraljice,
poznaj sada sina tvoga,
a ti braca, o Ljubice.
Vladislav je ovo bojni, 2385
dragi sinak vaš jedini,
porod u svem vaš dostojni
vašoj carskoj veličini.
I da veće ne mislite,
na njegovoj ruci u slavi 2390
hod'te sada da vidite
biljeg, kî mu narav stavi.
Kralj:
Da ti li si srca moga,
dragi sinko moj rodjeni,
slavno ufanje carstva ovoga, 2395
Ljubimire moj ljubljeni!
Čudne su ovo sreće, koje,
primoguća o kraljice,
sad iz slavne ruke tvoje
primam, znana Sjevernice. 2400
Ti sa mê uzrok čestitosti
dragu ljubi meni dala
i neizmjernoj u radosti
sad mi sinka darovala.
Vlad(islav):
Tot' vaš ja sam sin rodjeni, 2405
kralju i slavna o krajice!
I takodjer tvoj ljubljeni
bratac, lijepa o Ljubice!
Kralj(i)ca:
Ti si sinko dragi i mili
srca moga drag pokoju, 2410
a žestoko jur cvilili
mi davno smo zlu smrt tvoju.
Ali sveđ sam tvôj kreposti
mnogu ljubav ja nosila,
ne zna'uć, cjeć mê čestitosti 2415
da te ja sam porodila.
Ovo je oni san žudjeni,
kralju, ki sam noćas snjela,
sad uživam, moj ljubljeni,
radosti ove sva vesela. 2420
Sjev(ernica):
Ah! što si se zasramila?
Poznaj veće ljubljenoga,
o Ljubice draga i mila,
Vladislava braca tvoga.
I ti poznaj, o čestiti, 2425
obljubljenu tvû sestricu,
kraljeviću glasoviti,
njegda zvanu vjerenicu.
Nu sad, kralju, zeta tvoga,
mješte sina Vladislava, 2430
veseo primi ljubljenoga
kraljevića Branislava.
Višnjega su kralja osude,
draga kćerka tvâ Ljubica
da samomu njemu bude 2435
obljubljena vjerenica.
Kralj:
Uzmi, slavni Branislave,
dragu kćercu mu Ljubicu
sred dostojne toli slave
s neba danu vjerenicu. 2440
Kô sinak ćeš moj ljubljeni
veće od sada ti na sviti
svako u doba biti meni,
kraljeviću glasoviti.
Bran(islav):
Neizmjerni su ovo dari, 2445
kralju, kojijem tva vlas mnoga
blagodarna sad obdari
sniženoga slugu tvoga.
Tebe ću uvik ja ljubiti
kako ćaćka ljubljenoga, 2450
i podnižen sveđ dvoriti
vedru slavu carstva tvoga.
A ti umjesto majke moje
bit ćeš, slavna o kraljice,
i ti, kâ si sreće moje 2455
uzrok, mudra Sjevernice.
Kralj(i)ca:
I ti kako sinak mili
uvijeke ćeš biti meni,
o hvaljeni slavnijem dili
Branislave moj ljubjeni. 2460
Bran(islav):
Kako braca već na sviti,
o dostojni svake slave,
veseo ću ja ljubiti
tebe, slavni Vladislave.
Vlad(islav):
I ti slavni kraljeviću, 2465
kako bratac moj ljubljeni,
koga uvik ja častit ću
i od scijene ćeš biti meni.
Velika je moja srića,
o sestrice, tvoja dika 2470
što 'e slavnoga kraljevića
stekla draga vjerenika.
Ljub(i)ca:
Još da carsku djevojčicu
i ti veće, brače mili,
stečeš lijepu vjerenicu 2475
kî bi pokoji moji bili!
Bran(islav):
Da neka se sve radosti
sred veselja svrše moga,
i naše se čestitosti
svijem uzmnože dana ovoga. 2480
Lijepu Zorku mû sestricu,
sličnu suncu zgar od nebi,
za ljubljenu vjerenicu,
kraljeviću, davam tebi.
Kralj:
Veće si nas pridobio, 2485
dragi sinko, s dara toga,
i tvû slavu uzvisio
s blagodarstva čudna tvoga.
Vlad(islav):
Ah pomozi moje želje,
o hrabreni kraljeviću, 2490
koje ovo sad veselje
slavno uzvisi moju sriću!
Lijepe Zorke kô hvaljeni
ures začuh dragi i mili,
s mnogom željom ončas meni 2495
dragi ures nje omili.
Potpuno si sada moje
ti požude samirio,
i ljuvene mê pokoje
slavnijem darim uzvisio. 2500
Sjev(ernica):
Pokli s čudnijeh sad namjera
u veselju srećna i mila
kraljevska se i ova vjera
sada odi dovršila,
Obljubljenu još Danicu, 2505
diklu lijepu i gizdavu,
dajte dragu vjerenicu
hrabrenomu Gvozdislavu.
Nje sunčana rajska dika,
lijepi ures ne čestiti 2510
nije boljega vjerenika
iznać mogla po svem sviti.
Kralj:
Što već mogu ja želiti?
Njemačkoga sin česara
sad će dragi zet mi biti , 2515
slavni porod vedrijeh cara.
Tvû Danicu uzmi veće,
Gvozdislave prihrabreni,
i ti za čas moje sreće
dragi sinak bit ćeš meni. 2520
Kako kćercu dragu moju
nju sam sveđer ja ljubio,
i čestitom u pokoju
u mom dvoru othranio.
Er po smrti ćaćka svoga 2525
djevojčica jošte mala
kćerca draga brata moga
u rukah je mojih ostala.
Š njom hrvatska kruna slavna,
kraljeviću slavna imena, 2530
tebe čeka, kâ odavna
s neba 'e tebi odredjena.
Gvozdislav:
Toliko me dana ovoga,
slavni kralju i čestiti,
s blagodarstva čudna tvoga 2535
htje vlas tvoja uzvisiti.
Koje su ovo čudne sreće!
kâ veselja neizrečena!
potpuno je moja veće
mâ Danica obljubljena. 2540
Za ove srećne dare i česti,
slavni kralju, ja na sviti
nedobitnoj tvojoj vlasti
uvijeke ću držan biti.
Poklisari:
Da ste srećni i čestiti 2545
po sve vîke svikolici
nad sve kralje uzmnožiti
i prisrećni vjerenici.
Velika je čas i slava,
vedri kralju, kralja moga, 2550
što 'e slavna Vladislava
steko zeta ljubljenoga.
Nam Ljubicu diklu carsku
dajte kralju za kraljicu
plemenitu lijepu ugarsku 2555
Branislavu vjerenicu.
A mješte nje vjerenicu
sinku tvom a u ovem mjesti,
Zorku lijepu mi kraljicu
brzo ćemo vam dovesti. 2560
S čudnom srećom mi smo doći
na jednu vjeru sad cijenili,
a eto s' danom vječnom moći
tri vjere smo zamjerili.
Sjev(ernica):
Koje su ovo zgar milosti! 2565
Ah vidje li nebo u vîke
svîm dostojnoj u radosti
srećne ovako vjerenike.
Slavni kralju, tvôj vedrini
mi se sada veselimo, 2570
i tvôj carskoj veličini
nove sreće sveđ želimo.
Kralj:
Tvoje su ovo sad milosti,
primoguća o kraljice,
ti si uzrok mê radosti, 2575
mudra i znana Sjevernice.
Pokli veće dana ovoga
početki su sad veseli,
za uzmnoženje carstva moga
srećnijeh vjera svi dospjeli, 2580
S mnogom slavom, dragi moji,
u dvor carski sad hodite
na dan ovi kô dostoji
da se sa mnom veselite.
