Ljubica/AT IV

Ljubica
Писац: Вице Пуцић
AT IV

AT IV

ŠENA I

Ljubica sama

* * *

Sad je vrijeme, što ckniš veće
   da me moles ima strti,
   i žestoke mê nesreće
   dovršiti samom smrti.

Odijeli se sad od mene 1485
   što nije žalos, smrt što nije,
   moje danke ucviljene
   dovršiti sila mi je.

Ah moj ćaćko, majko mila,
   nepravednu stvar činite 1490
   u čem sam vas uvrijedila,
   ter me umorit sad želite.

Nije pravo zavezati
   prem neobičnu meni viru
   proć htjenju me momu dati 1495
   inostranu Ljubimiru.

Tko zna, tko zna, da došo
   navlas odi pastijer novi
   za osvojit dike moje
   s grabećima, jôh, celovi. 1500

Nu što velim? prosti brače
   Ljubimire moj ljubjeni,
   tvâ dobrota slavna pače
   u srcu je tužnoj meni

Nu ostavit ljubjenoga 1505
   Branislava neću vîku,
   slatko ufanje srca moga,
   mu čestitos svukoliku.

Da toli ćeš stavne želje
   ćaćka i majke potlačiti, 1510
   i za izvršit tvê veselje
   neposlušna njim ćeš biti?

Umri, umri tužna prije,
   ćaćka i majku neg uvrijedi,
   boje stokrat umrijeti je 1515
   neg njih vrijeđat zapovijedi.

Da toli ću ostaviti
   Branislava hrabrenoga,
   kî je život moj čestiti
   i pokoja uzrok moga? 1520

Živjeti je sada trijebi
   ako njega hoću živa,
   njegov život stoji u tebi,
   a u njemu si i ti živa.

Ah! žudjena dušo moja, 1525
   moj životu uzdisani,
   od smrtnoga nepokoja
   hodi vjernu tvoju brani.

Kud hoć' s tobom ti me vodi,
   svijetlo sunce moga dana, 1530
   zemlje obi a mora brodi,
   svud ću bit ti druga uzdana.

A ke 'e čudo, da se odijeli
   pobjeguća, jaoh, diklica
   s drazijem na stan svoj veseli 1535
   s vjernikom vjerenica!

Ah! što velim tužna mlada!
   da tako je nesrećnice
   male od scijene tebi sada
   čas kraljevske djevojčice? 1540

Ljubav i čas u isto vrime
   boj sad čine srcu u momu,
   svaka na svû želeći me
   u životu stravljenomu.

Hoće ljubav verna i prava, 1545
   u mom srcu ka 'e velika,
   ljubljenoga Branislava
   da osvojim vjerenika.

Prosti, ćaćko moj ljubljeni,
   ne mogu ti pogoditi, 1550
   ili je sila tužnoj meni
   prije vremena, jaoh, umriti.

Branislave, me mladosti
   slatka dušo, drag životu,
   hodi smrtne od žalosti 1555
   oslobodi vjernu tvoju.

Ali ti si na daleko,
   drago sunce mê ljubavi,
   i ti od mene sad ti uteko,
   jaoh, i ti me sad ostavi. 1560

ŠENA II

Kralj na pristolju, kor dvorana i poklisari kralja od Boemije

* * *

Poklisari:
Vedri kralju, koga slava
   neumrla se svud prostire
   ugarskijeh od država
   gdigod svijeto glas dopire.

Od kralja smo boemskoga 1565
   poklisari mi uzdani
   za uzmnoženje carstva tvoga
   poklisari sad poslani.

Po nami ti on pozdrave
   neizbrojne sad posila 1570
   i dostojna bojne slave
   na mirna te zove dila,

Krvavoga da od boja
   spomena se sva ostavi,
   i da š njim se kruna tvoja 1575
   združi u miru i sastavi.

Kâ neka se uprav bude
   s pričestitijem još šembami,
   njegove su kô požude
   uvijek združit među nami. 1580

Dragu kćercu tvû Ljubicu,
   diklu lijepu i gizdavu,
   želi carsku vjerenicu
   svomu sinu Branislavu.

On hvaljenom svôm kreposti, 1585
   stravljen s rajske nje ljepote
   izabrane nje lijeposti
   Tatarinu silnom ote,

Tatarinu silnom, koji
   kroz nevjernos svû nemilu 1590
   na Dunaju jur osvoji
   s hudom grabšom lijepu vilu.

Nje ugrabjenu rajsku diku
   on slobodi, a nepravom
   čini platit nevjerniku 1595
   grijeh izdavni svojom glavom.

I na dvore carske tvoje
   slobodnu on ti kćercu vrati,
   ni tad slavno ime svoje
   tvoj vedrini htje kazati 1600

Želeć prvo, da ustaviti
   vi budete hude boje
   rad kîjeh vîku ispuniti
   ne ufaše želje svoje.

Dragoj kćerci tvojoj samo 1605
   slavan vitez i čestiti
   usudi se na uzdano
   skrovno ime svoje otkriti.

Od tada je on nareko
   dvorit slavnu djevojčicu, 1610
   želeći je da bi steko
   za ljubljenu vjerenicu.

Kćerca tvoja svijem hvaljena
   od kreposti izgled pravi,
   on kraljević slavna imena 1615
   bojnom dikom svud se slavi.

Po nam' vitez izabrani
   dragu kćercu tvoju prosi,
   slavna mladca, ah, sunčani
   rajski ures nje zanosi. 1620

Ovo ištu sad veseli
   svi boemski zatočnici,
   robovati svaki želi
   svîm žudjenom njih kraljici.

Svijeh naroda ovo je želja, 1625
   svi žudjenom u pokoju
   s nami sada sred veselja
   mole carsku krunu tvoju.

Žudjenoga svak od mira
   glas čestiti želi čuti, 1630
   kijeh da slijedi srećna vira
   svaki u svomu srcu sluti.

Još kralj carskoj tvôj vedrini
   sablju ovu sad poslo je,
   ku zatonskom (na ravnini) 1635
   knezu u boju oteo je.

I prilijepoj još Ljubici
   srećne dare mi nosimo,
   i veselo svikolici
   u tebe je mi prosimo. 1640

Kralj:
S mnogom hvalom mojoj vlasti
   pričestiti ovi dari
   neumrle su slave i časti,
   pričestiti poklisari.

Ja pozdrave veseo drage 1645
   od vašega kralja primam,
   i iz njegove ruke blage,
   dobrovoljno mir uzimam.

S kîjem veseljem, s kôm radosti
   čujem, kćerca mâ ljubljena, 1650
   da je bojne od kreposti
   sinka svoga slobodjena.

Nu se bolim, da otkriti
   ne htje meni ime svoje,
   da ne mogu posvetiti 1655
   njemu krunu vlasti moje.

Tad bih ja mu kćercu moju
   kôј slobodu dragu poda,
   do veseo, kô stvar svoju
   i čas ovijeh vrh naroda. 1660

Nu sad boles ćutim mnogu
   koja smeta me veselje,
   ispuniti da ne mogu
   kraljevića slavne želje,

Jer odavna ja Ljubicu, 1665
   dragu kćercu mû jedinu,
   obećo sam vjerenicu
   poljačkoga kralja sinu.

I u dobar čas čestiti,
   u pokoju i u miru 1670
   danaska ću dovršiti
   pričestitu ovu viru.

Ali slavnom Branislavu
   kî je veselja uzrok moga,
   dat ću lijepu i gizdavu 1675
   kćercu kralja hrvatskoga.

Koja lijepa kô i Ljubica,
   moga braca kćerca mila,
   kraljevska se djevojčica
   u mom dvoru othranila. 1680

Ona 'e sunce od lijeposti,
   od dobrote izgled pravi,
   slavni ures od kreposti,
   svojom hvalom sunce slavi

A hrvatska kruna slavna 1685
   vjereniku nje se hrani,
   kojoj žudim ja odavna
   da Branislav bude izbrani.

Koga ja ću odsad veće
   kô dragoga ljubit sina, 1690
   i vas za uzrok moje sreće
   držat će ova kraljevina.

Ufam jošter mir žudjeni
   s ovom vjerom utvrditi,
   a i on će tad ljubjeni 1695
   kô i Ljubmir zet mi biti.

A i slavnom kraljeviću
   cijenim neće mučno biti
   u veselju novu sriću
   s' svôm Danicom prigrliti. 1700

I vi mješte mê Ljubice,
   vašu uzmite sad kraljicu
   kôj svijetli je rod i lice,
   carsku lijepu djevojčicu.

ŠENA III

Ljubica i Biserka

* * *

Biserka:
Ah! utaži, ma gospoje, 1705
   zašto srneš na smrt hudu,
   sad bolesti gorke tvoje,
   kô te u smrtnom drže trudu.

Ah! rijeke otri groznijeh suza
   s tvîjeh sunčanijeh svijetlijeh oči, 1710
   i razvedri tvoga uresa
   svijetlo sunce od istoči.

Ljubica:
Jaoh! plač gorki dosta nije
   zа mê boli utažiti,
   smrtim prîkom trijeba mi je 1715
   mê bolesti dovršiti.

Što da učinim tužna mlada?
   Koje ufanje da već imam?
   U bolesti ako sada
   stokrat na čas smrt, jaoh! primam. 1720

Što cknim veće? ter ne vršim
   s gorkom smrti mê žalosti,
   jednom smrti što ne svršim
   mnoštvo smrtnijeh od bolesti.

Biserka:
Ustavi se, ah! ustavi, 1725
   na smrt prîku, jaoh! ne leti
   er su u željah od ljubavi
   običaji smrt željeti.

Ljubica:
Na koje ću živjet smeće
   bez mê duše, bez života, 1730
   ti si duša moja veće,
   život moga ti života,

Branislave, žive u tebi
   zatravljena duša moja,
   ah! bez duše kô pod nebi 1735
   živjet može vjerna tvoja!

Biserka:
Živi, ako nećeš tebi,
   živi tvomu Branislavu,
   koji nosi svîm pod nebi
   tvom životu ljubav pravu. 1740

Ljubica:
To je uzrok smrti moje,
   siluje me to umrijeti,
   er mladosti život moje
   grabi mi se, jaoh! na svijeti.

Biserka:
Ti jesi li majci tvoje, 1745
   mâ kraljice, želje otkrila?
   tvê ljuvene nepokoje
   njoj jesi li objavila?

Ljubica:
Nije pristojno meni nije
   ime tužnoj od kraljice, 1750
   meni je ime pristojnije
   od pritužne nesrećnice.

Rijeh joj prika sred nemira,
   stokrat volim prije umrijeti,
   neg' ne ljubeć Ljubimira 1755
   vjerenika meni uzeti.

Biserka:
Na glas tezijeh riječi tebi
   kî je odgovor majka dala?
   mâ gospoje, je li u sebi
   rasrčena se ukazala? 1760

Ljubica:
Na ove glase u žalosti
   s prike zgode omramori
   i žestokoj u bolesti
   ništa veće ne odgovori.

Nu ja od gorke tada smeće 1765
   silovana bjeh umrijeti,
   al moj život trebuje veće
   sad potpuno dovršiti.

Biserka:
Jeda Višnji odzgar bude
   bolje neg su misli tvoje 1770
   tvê žestoke gorke trude
   samiriti, mâ gospoje.

Ljubica:
Česa, vajmeh! suproć meni
   nebo se isto rasrčilo
   proć naravnoj môj zeleni 1775
   smrt mi hoće dat nemilo.

O nebesa, o bogovi,
   gdi je vaša moć i sila,
   trijeskom vrž'te život ovi,
   ako sam vas uvrijedila. 1780

Ljubim zaisto vi vidite
   kraljevića slavnijeh dila,
   nu vi isti svjedočite,
   da 'e mâ ljubav čista bila.

A ino što vam može mlada 1785
   djevojčica sagriješiti?
   kî je moj grijeh, kî ćeš sada
   mojom smrti, jaoh! platiti?

Biserka:
Jaoh! što činiš, mâ gospoje?
   znaš da tvoja smrt nemila 1790
   smrt bi od časti slavne tvoje
   i od dragoga tvoga bila.

Ako hoćeš njega živa,
   živi ti sad njemu i tebi,
   er kô u njemu ti si živa, 1795
   tako i on žive u tebi.

Ljubica:
To me jošter živu uzdrži
   u životu nesrećnomu,
   er se njegov život vrši
   u životu tužnom momu. 1800

Znam zaisto prîke moje
   kad bi od smrti glas primio,
   da bi od iste ruke svoje
   smrt sam sebi učinio.

Tim je živjet zasad trijebi 1805
   jaoh! za njega ne umoriti
   kî je sve dobro mê pod nebi,
   moj vjerenik pričestiti.

Nu što živem sad dar tvoj je,
   ah! života zovi moga 1810
   slatki uzroče srce moje,
   Branislava ljubljenoga.

Biserka:
Po(ć) ću, ali boli tvoje
   i tvû žalos prîku utaži,
   u nesreći, mâ gospoje, 1815
   sad kraljevsko srce ukaži.

ŠENA IV

Branislav sam

* * *

Ah nesrećo mâ prihuda,
   ah žestoke mê žalosti!
   nepravedne, vajmeh! sada
   smrtne gorke mê bolesti. 1820

Da toli si uprav meni
   sada veće ugrabljena,
   drag pokoju moj žudjeni,
   slatka dušo mâ ljubljena!

I Ljubimir tvû ljepotu 1825
   ah uživa sada veće,
   obljubljeni moj životu,
   slatka dušo sve me sreće.

I još živem! Zdrak sunčani
   još uživam tužan sada, 1830
   a ugrabjena veće 'e meni
   ona, kâ mnom lijepa vlada!

I mogo je itko ini
   rajski ures tvej na sviti.
   izvan sluga tvoj istini, 1835
   slatka dušo, osvojiti?

Zaman ćaćka ljubljenoga
   poklisare primih sada,
   ako mi uvîk srca moga
   drago sunce mê zapada. 1840

Zaman sunce iz visina
   izvodit će dan žudjeni,
   svi će zdraci biti tmina
   moga sunca gdi nije meni.

Nu se na te boljet ne ću, 1845
   slavni kralju, samo uvîke
   proklinjat ću mû nesreću
   i udese moje prîke.

Oni zdrak mi tvoga uresa,
   slatka dušo, sada brane, 1850
   oni sunce od nebesa
   tve lijeposti uzdisane.

Oni, vajmeh! suproć meni,
   pričestiti moj životu,
   nemilo su rasrčeni, 1855
   grabe mi oni tvû ljepotu.

Tebe u kôј duše moje
   jaoh, pribiva veći dio,
   tebe, lijepa mâ gospoje,
   hud mi je udes ugrabio. 1860

Hudi udesi kad ste meni
   dušu moju ugrabili,
   čemu nijeste ucviljeni
   život mi ovi prikratili?

Kô bez duše živjet može, 1865
   duša u duši zaplijenjena
   živjet dugo, jaoh! ne može
   smrtnijem ranam izranjena.

Ne, ne, nije već živiti,
   prîkom smrti sada veće 1870
   trijebi je, vajmeh, dovršiti
   mê bolesti, mê nesreće.

Pođi, pođi, mâ Ljubice
   Ljubimiru tvomu u krilo,
   lijepa moja česarice, 1875
   prigrli ga k tebi milo.

A Branislav tvoj ljubljeni
   uvijeke će, jaoh! na sviti
   u bolesti ucviljeni
   smrtni život provoditi. 1880

Koji život da provodim?
   ah života nije u meni,
   ti si, u kôј život vodim,
   drag životu moj žudjeni.

Nu moj tko ovo u nevrijeme 1885
   smetat ide nemir ljuti?
   Koji s glasom nesrećnijeme
   poraz, vajmeh! sad ću čuti?

Mê Ljubice, ne mo'e veće
   dvorkinjica 'e ovo izbrana, 1890
   sad će, vajmeh! moje smeće
   svrhu imati segaj dana.

Biserka:
Kraljeviću, tvâ Ljubica
   govoriti s tobom želi,
   tvoja veće vjerenica, 1895
   tvoje lice razveseli.

Branislav:
O glasnice sreće moje,
   djevojčice lijepa izbrana,
   verna drugo mê gospoje,
   provodice moga dana, 1900

Držan ti ću bit u vîke,
   da te nijesam sad vidio,
   od bolesti hude i prîke
   moj bih život dovršio.

ŠENA V

Sjevernica, kraljica od Sjevera, vilenica, slazi na kolijeh iz aera

* * *

Ustav'te se s brzijem koli, 1905
   moji konji ustavite,
   po nebesijeh koji oholi
   većkrat s vlastim môm letite.

Iz poljačkijeh lijepijeh strana,
   gdi mâ zvijezdam vlas gospodi, 1910
   u mjesta ste ova izbrana
   donijeli me sada odi.

Gdi Branimir kralj hrabreni
   s Zorislavom svôm ljubljenom
   u velikoj hvali i scijeni 1915
   vlada ugarskom kraljevinom.

A to da ja, kâ njekada
   bih negovijeh uzrok vira,
   udionica budem sada
   i njih kćerce srećna pira. 1920

Cijenim da će srećno biti
   me došastje u ove strane,
   sve su želje me uzvisiti
   čas njihove kuće izbrane.

Mjestu od kad je u ovomu 1925
   Zorislava slavna bila
   ц veselju čestitomu
   njih čas ja sam obljubila.

Ona s' slavnijem Branimirom
   mnoge časti meni učini, 1930
   i š njihovijem primih pirom
   mnoge hvale môj vedrini.

Njemu slavne zatočnice
   ja na štitu donijeh sliku,
   nje sunčano koja lice 1935
   i nje rajsku kaza diku.

S mene Ljubmir smrti od prîke
   kod Dunaja njega izbavi,
   i š njim časti kroz velike
   u čestitoj raste slavi. 1940

I kô njih sam ja vesela
   drazijem srcem sveđ ljubila
   sad sam ljubav istu uzela
   vrh njihova roda mila.

I njih lijepa kćerca draga 1945
   slavna svudi djevojčica,
   ka s lijepostim mila i blaga
   sunce nosi posred lica.

I Vladislav pričestiti
   dragi sinak njih ljubljeni 1950
   slavan djelim svijem na sviti
   u mnogoj je meni scijeni.

Tijem u ove sad države
   donijela me ljubav mnoga
   moje drage Zornislave, 1955
   Branimira draga moga.

Neka sličnom u veselju
   s' zgodom ovijeh sada vira
   ja ukažem mnogu želju
   kû od njihova imam mira. 1960

Ali odovud čeljad hode,
   neću, da me sad viditi
   budu, za ove srećne zgode
   odi ću se ukloniti.

KOR

Nije pod suncem krepke sreće 1965
   bez pomoći kralja od nebi,
   sva kralestva ljudska i sreće
   satiru se sama u sebi.

Ne vik tako more vrlo
   rasrčene valja vale, 1970
   kako sreća vrti hrlo
   svijeh kraljeva sve zahvale.

Oni, vječnoj koji u scijeni
   šibiku ima carsku u ruci,
   komu snižno nebrojeni 1975
   klanjaju se vjerni puci.

Ne bez straha, ne bez smeće
   strašući se zapovijeda,
   na nekrepke pogled smeće
   a on se trese, trepti i preda. 1980

O vi, kîjem je dano zgara
   vlas vrh smrti i živjenja,
   nemoj da vas huda vara
   s oholasti tašta sjena.

Ono vami nebo prijeti, 1985
   što se od vas boje mnozi,
   ne letite bez pameti,
   gdi vas plaha želja nosi.

Er koliko blaga više
   uzdigne vas sreća ohola, 1990
   toliko opet srčna niže
   s nekrepkijeh vas meće kola.

Nitko nije da vîk može,
   zasve 'e prvi kralj na sviti,
   uzaznati, višnji Bože, 1995
   da do sjutra živ će biti.

Sreća vrti uokoli
   bez pristanka svijet ureda,
   tko je sad gori, sad je doli,
   a donji se gori ugleda. 2000

Kud umrla o pameti
   stereš krila put nebesa,
   ištuć plaha razumjeti
   stvari otajne od udesa.

Ku će svrhu tvoje imati 2005
   želje (na to ke upravi?)
   nije ti dosta htjet sve znati
   stvani otajne od naravi.

Malo je da tvâ svijes gospodi
   suncu, zvjezdam i nebesim, 2010
   neg gospodit u slobodi
   skrovnijem išteš i udesim

I ono u tvojoj što si glavi
   ti kadgodi namislila
   suproć htjenju od naravi 2015
   izvršit je ono sila.

Bez razbora, ah! ne srni,
   plaha svijesti, ustavi se,
   i na nebo pogled svrni,
   višnjem htjenju pokloni se. 2020

Ne ono, što si namislila,
   vîku imaš gospoditi,
   što 'e vlas višnja odlučila,
   ono ima sveđ slijediti.

Ugodno je kralju od nebi, 2025
   da prilijepa svîm Ljubica,
   Branislave, samom tebi
   bude draga vjerenica.

Zamani su tvoji sudi,
   kralju slavni, er na sviti, 2030
   štogod višnja vlas osudi,
   ono će se dogoditi.

Svrha ata 4^a.

Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Вице Пуцић, умро 1666, пре 358 година.