Jovadin — Monsieur de Pourceaugnac/2
| ←Šena prva | Jovadin Писац: Жан Баптист Поклен Молијер ŠENA DRUGA |
Šena treća→ |
MASKARILJO: Gosiparu, vaš je čobo blizu i ne može vele stat za doć; ja sam ga vidio jutros na Brgatu kad se sjaho i uljezo u Savinovića za ručat. Razgledo ti sam ga od vrh glave do dno peta veće od po ure i znam sve što ti je u njemu. Od njegovoj prilici neću vam ni pisnut: hoću da vi isti vidite kakvu je snopinu neutesanu u njemu narav učinila i udara li se na njemu svekoliko jedno z druzijem; paka vrhu svega tako tupe i goveđe pameti kakve se ne nahodi pod kapom nebeskom, na taki način da nahodim u mjernu da je usječen od jednoga drva, od koga ćemo moći činit sve što uztjebudemo, i da ti je jedno bravče za upastit u svaku mrežu koju mu zapemješ.
DŽONO: Govoriš li to istinu?
MASKARILJO: Ako se što razumijem u čeljad, govorim nazbilj.
KATA: Gospo, evo junaka; vaši posli nijesu mogli otit u bolje ruke, i ovo ti ti je dan-današnji prvi u Dubrovniku, za obrnut ovijem od česa imamo potrebu. Jedan čoek koji se, veće od dvaes puta u svoj život na službi od svojijeh prijatelja, rvo s fustam i s galijam, koji je ma trudu od svoje škine i od svojijeh mišica doveo junački na kraj stvari veoma trudnijeh, i koji, ovakoga kakva ga vidite, prognan je iz svoga mjesta za njekoliko plemenitijeh djela na koja se hrabreno bio postavio.
MASKARILJO: Smeten sam, gospo Kata; od hvala s kojijem me častite, i s većom bih ih pravdom mogo ja vami dat, kad bih uljezo više čudesa od vašega života i navlaštito više slave koju ste stekli onada kad ste s tolikom častim i poštenjem očistili i skurlali onega Senjanina što je malo dana posto u vašoj kući, ter je bio usilovan za vratit se doma, prodat ne samo marcilijanu, ma i ono žlje haljina što je imo na sebi; onada, kad ste se s tolikom galantarijom uklepali u onu vjeru i tako skladno izmotrili i tamo i amo, da ste nasvrhu pričipitali i vjerenika i vjerenicu; kad ste franko, per Diana, umjeli zabezočit da vi ne znate ništa za ono dinara što je u vas bilo ostavjeno i koju se tako vrlovito i hrabreno vidjelo svjedočit prema onom dvojici, koji su paka stega pravedni okipjeli na vješalima.
KATA: To su prem rutine da nije o čemu ni govorit i tvoje mi se hvale činu sramit.
MASKARILJO: Neću rarakat tvoju modestiju. Pustimo to na stranu, i za počet naš poso, hod'mo susrestit našega trgovca, a utoliko ti s tvoje strane držat ćeš nam spravnu, za kad god bude potreba, ostalu čeljad koja nam ima služit u ovoj komediji.
DŽONO: Ako ništa, gospo, imajte na pameti ono što vas toka činit; i za bolje pokrit što smo spravili, kaži kako ti se reklo da si prikomirna od sve što je vaš otac odlučio.
ANICA: Ako se neće drugo nego to, stvari naše neće nigda moć bolje otit.
DŽONO: Nu, lijepa Anica, ako sve naše sprave budu nasvrhu zaludu?
ANICA: Tad ću slobodno odkrit momu ocu sve što u srcu ćutim.
DŽONO: Da ako se on prema svemu temu unetrmi u onemu što je namislio?
ANICA: Rijet ću mu da ću se prije zatvorit u koji mu drago manastijer.
DŽONO: Da ako te sa svijem tijem uztjebude usilovat na tu ženidbu?
ANICA: Što hoćeš da ti odgovorim?
DŽONO: Što hoću da mi odgovoriš?
ANICA: E, e.
DŽONO: Ono što se odgovara kad se nazbilj ljubi.
ANICA: Ma što?
DŽONO: Da nije stvari koja te može na to usilovat, da, sa svom oblastim koju ima jedan otac, obećavaš mi ne bit ničija negli moja.
ANICA: A, Džono, budi miran od ovega što sada činim za tebe, niti hodi iskat za unaprijeda što će moje srce odlučit; ne muči moje držanstvo da govori što bih učinila kad bih se našla stiještena sve što se najgore može i od česa možebit da nećemo imat ni potrebe; to li uzavlja doć na to, dopusti, ako ništa, da budem malo pomalo dovedena.
DŽONO: Е ben...
MASKARILJO: Per verità, evo našega prijatelja; mislimo o nami.
KATA: Jaoh, crna, kakav je!
|