Io1/ŠENA TREĆA

Извор: Викизворник
Io verzija na srpskom jeziku
Писац: Иван Гучетић
AT PRVI - ŠENA TREĆA




                 Šena treća

                  Io, Jove

Io:

Sad u rodnoj pokli vodi
za Dijani slične biti 240
izmismo se, dođoh odi
za odlučeni lov slijediti

i družlce mê iskati,
ke sadar su ostavile
ćajka moga vode bile 245
za srećniji lov imati.

Jove iza dubja:

Eto vidim ja ono lice,
ke mi srce svudar slidi;
evo uza me mê božice,
sad, sad moja ka ima biti! - 250

Vilo diko od nebesi,
ku ljepota božanstvena
čini da si vrh svijeh žena
i da sunce zemlje jesi,

ne krati se tve ljubavi 255
dar žudjeni meni dati,
ka u višnjoj mjesto slavi
s božicam ćeš pak imati,

tere boga, ki požudu
davnu ima s tobom biti, 260
smiri, rani ka i trudu
sama lik mož' učiniti!

Er znaj da sam ja bog oni
svim bogovom ki kraljuje,
koga i Pluton usioni 265
svemoguću vlas poštuje,

ki sve vladam na mû volju,
u komu se svijet uzdrži,
i u nebeskom zlatnom polju
mnoštvo jasnijeh zvijezda drži, 270

ki kad hoću od vihara
silna vojska da ustane,
i da suhom more hara
i da se rvat pak pristane!

Jednom samom zapovijedi 275
sve sam moguć učiniti,
koga ista krv slijedi,
žudi i volji ugoditi!

Ah, komu mož' ikad biti
vječna bolje ti družica, 280
ka istinom mož' se riti
od božica svijeh božica,

neg onemu od svijeh veći,
višnjoj strani ki kraljuje,
sunce i mjesec izhodeći 285
koga zakon obslužuje,

koga zvijezda jasni uresi
zapovijedi sveđer čuju,
i njihovi zlatni resi
komu vjerno sveđ robuju, 290

ki pod nogom nebo hrani,
koga iz ruke trijes izhodi,
i na suhu i u vodi
i u svakoj bog ki je strani?

Zato, rajska moja vilo, 295
ka s' božica zemlje prava,
hodi, dođi u mê krilo
u kijeh hoć' ti hlad dubrava.

Hodi, žarko kad uzdiže
k nebu sunce zrake svoje, 300
i uzlazeć kad najniže
strane od svijeta razgrio je.

I ako hoćeš k polju otiti
pak zvjerenje za tjerati,
čuvana ćeš bolje biti 305
višnji Jove kad te usprati!

Nisi viku srećna iziti
mogla sama lov loveći,
kô ćeš sa mnom drag slijedeći
od ljubavi lov loviti! 310

Io:

Nemoj, višnjl kralju od nebi,
u čas moju htjet ticati,
i ne može bit ka tebi
vik od mene stvar pitati,

er zamani mlados moju 315
danas želja tva obljubi,
ka čistoću većma svoju
neg svoj istl život ljubi!

Davno sam se ja Dijani
čistijem vezom posvetila, 320
i njoj me se tijelo hrani,
kôj sam služit obljubila.

Da slas kratka pogrditi
može zavjet, pravo nije,
i što čistoj posvetiti 325
tvojoj kćerci htjeh odprije,

i ti, ki imaš svijem dobrote
i od pravđe izgled blti,
učiš mene da sramote
i božicu privariti! 330

Znaš odkle me za svu drugu
tvoja kćerca htje uzeti,
da ne želim ja stvar drugu
nego slična njoj umrijeti!

Davno čisto moje tijelo 335
znaš Dijani da robuje,
odprije služit ku je uzelo,
trijebi je da mu sveđ kraljuje!

Jove:

O prilijepa mâ božice,
koje ljepše nije pod nebi: 340
to ne vidiš, da isto lice
ne da što hoć biti tebi?

I da ista tva ljepota,
ka je mene zatravila,
ne da tebi bit života 345
ki si dosle provodila?

Er se nijesi ti rodila
gorske zvijeri za tjerati,
ka višnjega si ustrijelila
i činiš mu uzdisati; 350

ne da rajska ta ti dika
taki zavjet izvršiti,
ka je mene ljubovnika
tvoga mogla učiniti!

To tva lijepos božanstvena, 355
ka men' Istom raj će dati,
tač bit ima ostavjena
i za druga zvijeri imati,

i daleko ljubjenoga
svoga trajat danke svoje, 360
ako višnji od svijeh boga
bog njoj srce ranio je?

Srda bi se učinila
tad kô da se svijet privrati,
ni bi smeća manja bila 365
neg raj pakô da se obrati!

Ne imaš, ne imaš u ovoj vodi
ti diklica biti sama,
ke zlatnoga ures prama
boga Jova sužnja vodi! 370

Io bježi.

Ah, ne bježi, rajska vilo,
komu ne mož' vik uteći,
ni ugrabit lice bilo
tvojijem tijekom tijem trčeći,

er sad maglam 1 sjenami 375
prikriti ću sej zeleni;
nećeš moći u tminami
ugrabit se viku meni!

Ali pokli molbe moje
neć ohola uslišiti, 380
sila (kad hoć) misli tvoje
moće sama ustaviti!

Tamni šena.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Гучетић, умро 1667, пре 357 година.