Šena četvrta
Junone
S nebeskoga draga stana,
nebeska sam ka kraljica,
sestra i ljubi Jova izabrana 385
i od božic svijeh božica,
slazim ovdi ja Junone,
po vjetarcu ka gospodim,
i mê misli usione
sadružene sa mnom vodim. 390
Ah, u višnjoj ne moć strani
moga Jova nigdi imati,
davnja sumnja ka me rani,
umornu me ovdi svrati.
strah me, druzi ljubav moju 395
u onoj gustoj da dubravi
sad mi ugrabit ne nastoju,
čim sam sržbe oganj pravi;
i pod suncem vedrijem sade
one sjene i mrak vrli 400
kažu Jova meni ukrade,
i da druzijeh ondi on grli!
Ni ću mu ovu propustiti,
er se uvrijedjen ne ozvati
protivniku vlas je dati 405
da ti može veće uditi! -
Strašni mrazi, magle prike,
u onoj strani ke stojite,
i vi tmine svekolike
sad odovle otidite, 410
povjetarca ja kraljlca,
koje moć se svud spovijeda,
i od božic to božica
Junone vam zapovijeda! -
Prosvjetljuje se šena.
A sad vlas mâ pokll odpravi 415
tmaste tmine s dobrom česti,
iskat u onoj grem dubravi
uzrok teške mê bolestii.
