Šena druga
Jove
S nebeskoga eto dvora 175
ja, ki vladam sve države,
komu služe suho i mora
i sva polja i dubrave,
iz moguće koga ruke
strjeloviti trijeski izhode, 180
i rad same jedne odluke
uzdižu se morske vode,
koga služe svi bogovi,
svemu svijetu ki kraljuje,
obslužuju i valovi 185
koga, kad im gospoduje,
siđoh ovdi, mê požude
da mi je moći ispuniti,
i žestoke plame hude
od ljubavi ugasiti, 190
kijem oholo dijete ono
za božicom od naravi,
lijepom Io, prem smiono
obraća me oganj pravi,
i žestoka moja sila 195
i vlas moja trjeskovita
prid njime se izgublla
i ostala je prldobita!
Eto kô su i bogovi
ođ ljubavi pridobiti, 200
s kom ne mogu ni trijeskovi
boga Jova jači biti!
A ti, lijepa mâ božice,
želje moje koju slide,
kako sunca slidi lice 205
cvijet za njimi ki sveđ ide,
ke obličje svu lipotu
jasnijeh zvijezda nebu otima
i višnjega na sramotu
svoju k sebi priuzima, 210
u kojoj ti strani od svita
tvoja dika sad pribiva,
koju lijepos tva čestita
sad dubravu uresiva?
Svrni k meni tve poglede 215
tere gleda' boles moju,
kô za tobom s neba grede
i u kom Jov je nepokoju,
O dostojna od naravi
da stvoritelj tebe slidi, 220
i za tobom da upravi
bog Jov stupaj, ki sve vidi!
Ali ako najskrovnije
očite su stvari meni,
znam u onoj da zeleni 225
sad tvoj ures drag se krije,
i da s skupom lijepijeh vila,
gdi tvoj ćajko blag prohodi,
tvu si čistu put umila
u tekućoj onoj vodi. 230
U onoj gustoj tim dubravi
otiću se ja sakriti,
dočim stupaj tvoj se upravi
za doć sa mnom sama biti!
U žudjenoj tu ljubavi 235
s tobom ću se pak sastati,
gdi ćemo oba uživati
pravi život i raj pravi!
