Лисистрата/3

Извор: Викизворник
Лисистрата
Писац: Аристофан
DRUGI ČIN - PRVA POJAVA


DRUGI ČIN
Dolazi hor staraca. Nose iverje, cepanice, klade, lonce i kroz orhestru idu prema ulazu koji vodi na Akropolj.
PRVA POJAVA
HOR

 
HOROVOĐA PRVOG POLUHORA
Hajd' napred, Drake, vodi, ako te i boli rame,
kad nosiš breme, panj toliki masline zelene!
PRVI POLUHOR
Prva strofa
Ah, ah, mnogo nenadanog
dug donese život često, ‐
ko bi ikad nadao se,
Strimodore, da će žene,
što kod kuće hranimo ih,
u kući nam zlo očito,
kil’ svešteni[1] zauzeti,
Akropolj nam osvojiti,
pa bravama, polugama
propileje zatvoriti
HOROVOĐA DRUGOG POLUHORA
Što brže sada, Fi'lurgo, požurimo se gradu,
kladetine da ove oko žena pomećemo,
zločinstvo ovo štono smisliše i udesiše!
Na jednu sve ih lomaču, zapalimo je sami
jednodušno, a prva goreće Likonovica[2].
DRUGI POLUHOR
Prva antistrofa
Demetre mi, neće one
meni živu rugati se!
Ni Kleomen[3] ‐ štono nekad
grad nam ovaj prvi uze ‐
ne otide, neočupan;
ma i diso ko Lakonac,
on oružje opet preda,
s kratkom ode kabanicom,
prljav, blatan i sav kudrav,
šest godina već neopran!
HOROVOĐA PRVOG POLUHORA
Zestinom svom ja stadoh nekad onog podsedati ‐
pred vratih u sedamnaest redova ko straža
spavah.
A ove, mrske Euripidu i svim bogovima,
da ja ne mogu sprečiti od drskosti tolike?
Na Maratonu nestalo bi spomenika moga!
PRVI POLUHOR
Druga strofa
Još mi ovo malo puta
sad ostaje da prevalim
do tvrđave uzbrdice, kuda hitam!
I mi sami breme gore
ponećemo bez magarca.
Kako mi rame ta dva koca žulje!
Al' moramo da idemo
i u ćumur da duvamo
na svršetku puta da se
neprimetno ne ugasi
(Duvaju u vatru)
Pu, pu!
Uh, uh dima!
DRUGI POLUHOR
Druga antistrofa
Strašno li nam, o Herakle,
dim iz lonca kulja, suklja,
za oči me grize kao besna kučka!
Ovaj oganj mora da je
s Lemna, brda ognjevita[4].
Inače me nikad ne bi tako grizo!
Hitro napred u grad hitaj
da boginji pomognemo!
Da l’ joj pomoć ikad preča
no sad beše, o Lahete?
(I ovaj poluhor duva u vatru)
Pu, pu!
Uh, uh dima!
(Kratka pausa. Starci su stigli pred tvrdavu i ređaju se pred njom s materijalom potrebnim za izazivanje požara)
HOROVOĐA PRVOG POLUHORA
Taj oganj eto, hvala bogovima, živ je, gori.
Pre svega, nećemo li ovde panjeve odložit
i luč od loze odmah metnuti u lonac s vatrom,
zapalit luč i kao ovan[5] srnuti na vrata?
Na tražnju našu ne skinu li žene prevornice,
zažeći treba vrata te ih dimom pritisnuti!
Skidajmo svoje breme! (Bace breme)
Uh, uh, strašna dima! Uhu! (Prema gledaocima)
Zar ni jedan od samskih[6] vođa neće mi pomoći?
(Baca breme i teško diše)
Težinom ovo breme ne žulja mi više kičmu. (Zapali lučeve)
A tvoj je poso, lonče, da se ćumur sav razgori,
što brže rasplamsanu buktinju da ja izvučem!
Pomozi, gospo Niko[7], da u gradu besu žena
odolimo i pobedu nad njima odnesemo!
(Stanu ložiti vatru. Dolazi hor žena noseći sudove napunjene vodom)
 

  1. Kil’ svešteni: Atenin.
  2. Likonovica: Lisistrata, Likonova žena.
  3. Kad je Atina, pošto je prognala tiranina Hipiju, stala uvoditi demokratski poredak, dođe spartanski kralj Kleomen, osvoji Akropolj, i preda vlast
    vlasteli, ali je naposletku morao seliti.
  4. Brdo ognjevito: na Lemnu je vulkan Moshil
  5. Ovan: ratna sprava za razbijanje bedema.
  6. Atinska vojska nalazi se na Samu, a vojskovođe su vešte opsedanju i napadu.
  7. Nika: boginja pobede, ima hram do ulaza na Akropolju.