Лисистрата/2

Извор: Викизворник
Лисистрата
Писац: Аристофан
PRVI ČIN - DRUGA POJAVA


DRUGA POJAVA
Predašnji, Mirina, Lampita iz Sparte, žene iz Korinta, Beotije i Atine

 
MIRINA
Ej, da li dockan stigosmo, Lisistrata?
Šta kažeš? Ćutiš?
LISISTRATA
Ne hvalim te, Mirina,
Kad u ovakvu poslu kasno dolaziš.
MIRINA
Svoj pojas dugo sam u mraku tražila,
al, važno li je nešto, odmah kazuj sve!
LISISTRATA
Ja mislim, pričekajmo koji trenut još
dok ne dođu nam žene s Peloponesa
‐ i Beotije!
MIRINA
Tako lepše govoriš.
Doista, evo hita već i Lampita!
(Dolazi Lampita s Peloponešankama, i Lisistrata u susret)
O Lakonko mi draga, zdravo Lampita!
Oh, lepa li si, slatka li si na pogled!
Da svežih obraza, da bujna tela tvog!
I bika bi zadavila!
LAMPITA
Bih, boga mi!
Vežbam se, đipam, nogom o guz udaram.
LISISTRATA (ogoli Lampitine grudi)
Pa kako su ti nedra lepa, grudi te!
LAMPITA
Aj, pipate me ko živinče za žrtvu!
LISISTRATA
A odakle je ova druga mladica?
LAMPITA
E, bogova mi[1], časna Beoćanka to,
a do vas došla.
LISISTRATA
Beoćanko, Diva mi,
ti lepu imaš baštu.
KALONIKA
I još, Diva mi,
živicu kitnu, okresanu brižljivo.
LISISTRATA
A ko je ono dete?
LAMPITA
Bogova mi, to
Korinćanka je opet.
LISISTRATA
Boginja mi, baš
i spred i ozad jedra[2], puna, vidi svak.
LAMPITA
A danu, ko je sazva' ovu skupštinu,
taj sabor žena?
LISISTRATA
Ja.
LAMPITA
Pa kaži šta bi ti od mene šćela?
MIRINA
Kaži, gospo, Diva ti!
KALONIKA
Izvesti kakav ti je važan poso to!
LISISTRATA
Izvestiću vas. Al’ najpre ja ću vas
da nešto malo pitam.
MIRINA
Što god hoćeš ti.
LISISTRATA
Ne želite l’ da otac vaše dečice
oslobodi se vojne? Ta ja dobro znam
da svakoj od vas izvan zemlje živi muž.
KALONIKA
Moj jadnik sad već pet meseci boravi
u Trakiji i onde čuva Eukrata[3].
LISISTRATA
A moj u Pilu muž već sedam napuni.
LAMPITA
A moj vam, i kad jednom dođe iz boja,
štit opet zgrabi, odmah natrag odjuri.
LISISTRATA
Ni traga nema više nekoj preljubi,
jer otkad Milećani[4] izdadoše nas,
ne videh kite ni od osam palaca,
od kože što je naprave za utehu.
No, kad bih melem našla, biste l' htele vi
učinit sa mnom ratu kraj?
MIRINA
Ja hoću baš,
pa makar odmah svoj ogrtač morala
založiti i danas novac zapit' sav!
KALONIKA
A ja bih, ma se i u svoju[5] stvorila,
i pola tela svoga za, to odsekla!
LAMPITA
A ja bi' popela se na vrh Tajgeta,
kad mir bi' onđe mogla viđeti!
LISISTRATA
Pa čujte, otvoreno kazaću vam sve.
Mi, žene, hoćemo li sklonit muževe
da sklope mir, uzdržati se moramo ‐
MIRINA
Od čega? Reci!
LISISTRATA
Da l’ ćete učiniti?
MIRINA
Učinićemo, ma i mreti trebalo!
LISISTRATA (polagano i veoma svečano)
Od kite moramo se uzdržavati!
(Opšte negodovanje. Kratka pausa)
A šta se okrećete? Kuda idete?
Šta usne prćite i glavom tresete?
Šta boju menjate? Šta suzu ronite?
Ded, da l' hoćete il' nećete? Šta kanite?
MIRINA
To ne bih, više volim neka traje rat!
KALONIKA
A ni ja, nek se rat produžuje!
LISISTRATA
Šta kažeš, svojo, ti? Ti ovčas reče baš
polovinu od sebe da bi odsekla.
KALONIKA
Predloži drugo! Treba l', i kroz oganj ću
da hodim, više volim to no bez kite!
Ne mogu bez nje, predraga Lisistrata!
LISISTRATA (obraćajuči se Mirini)
A ti šta?
MIRINA
I ja bih kroz oganj volela!
LISISTRATA
Ah, rod naš zaista se sav uspalio.
Vas tragedije nisu pune uzalud, ‐
mi nismo drugo nego »Posidon« i »čun«[6].
(Obrača se Lampiti, svečano)
Ti samo pristaneš li, draga Lampito,
na predlog moj, u buri lađu spašćemo.
I zato pristaj sa mnom.
LAMPITA
Muka ti je to,
blizanaca mi, ženi spati bez kite,
al' jopet neka, ta bez mira ne mereš.
LISISTRATA
O predraga, ti jedina od žena svih!
KALONIKA
A kad bi smo se ustegle ne do bog
od onog što ti kažeš, zar bi za to mir
pre sklopljen bio?
LISISTRATA
Boginja mi, jamačno.
Unutra da mi sedimo mirisave,
u amorginskom[7] tankom ruhu hodimo,
i napo nage, ozdo obrijane još,
muškarci žudeli bi da nas obljube,
mi ne bismo se dale, no ih odbile, ‐
i mir bi brzo nasto, pouzdano znam.
LAMPITA
Menelaj bar, kad gole sise ugleda
u Helene, iz ruke mač mu ispade.
KALONIKA
Šta onda, jadna, odbace l’ nas muževi?
LISISTRATA
Čuj Ferekrata[8]: »Deri kučku odrtu!« 
KALONIKA
Taj savet nije drugo no blebetanje.
Jer zgrabe li i silom nas u ložnicu odvuku?
LISISTRATA
Onda se za vrata uhvati!
KALONIKA
A šta kad stanu biti?
LISISTRATA
Predaj se ko džak,
jer nije slatko kad se grli na silu.
Na svaki način mučite ih! Brzo to
dogrdiće im. Neće muž uživati,
i žena ne bude li osećala slast.
KALONIKA
(u ime ostalih koje klimanjem glave pokazuju da se slažu s Lisistratinim predlogom)
Kad vi ste voljne, i mi usvajamo to.
LAMPITA
Sa svojim ljud'ma pravićemo dogovor
da svuda lijepo čine mir bez podvale.
Al' ko će nagnat ovaj mutež atinski
da remećenja svoja sasvim napusti.
LISISTRATA
Pa mi ćemo ih, ne brini se, nagnati.
LAMPITA
Ne, nećete, za lađe dok se staraju,
i srebro nebrojeno čuva boginja[9]!
LISISTRATA
I za to smo se pobrinule već:
još danas mi zauzećemo Akropolj[10].
Najstarijima taj je posao naređen.
Dok mi tu pretresamo, gore poći će
ko radi žrtvovanja i grad uzeće.
LAMPITA
Sve lijepo zvuči, i sve lijepo uspjeće.
LISISTRATA
Što brže sad hajdemo dalje, Lampita,
naš zaključak da potvrdimo zakletvom!
LAMPITA
Ti kazuj zakletvu! Zakunimo se sad!
LISISTRATA
Aferim. Gde je Skitkinja[11]?
(Iz kuće izlazi Skitkinja, naoružana lukom i štitom)
Kud zijaš ti?
Na zemlju ovde metni štit potrbuške!
Donesite mi žrtvu sad!
KALONIKA
Lisistrata, a kakva zakletva to biće?
LISISTRATA
Kakva zar?
Nad štitom, kako Eshil kaže,
klaćete u njega ovcu.
KALONIKA
Nemoj se, Lisistrata,
nad štitom zaklinjat o miru kad je reč!
LISISTRATA
Pa kakva treba kletva?
KALONIKA (razmišljajući)
Bela uzmimo pastuva pa ga koljimo rad zakletve!
LISISTRATA
A zašto beo pastuv?
KALONIKA
Kako inače da kunemo se?
LISISTRATA
Reći ću ti, želiš li.
Da postavimo crnu kupu veliku,
vrč taškog vina[12], koljimo sa zakletvom
da nećemo nalivat vode u kupu!
LAMPITA
Ej, boga ti, ta prelijepa je zakletva!
LISISTRATA
Donesite mi kupu iz kuće i vrč! (Donesu)
KALONIKA (posmatrajući sudove)
O drage žene, kolika je kupa to!
(uzimajući kupu)
Kad prihvatiš je, već ti srce uživa!
LISISTRATA (Kalonici)
Na zemlju metni mi je, zgrabi nerasta[13]!
(Lisistrata i Kalonika prihvata kupu, a prva svečano produžujući)
O gospo Mamo i ti, kupo ljubavna,
od žena žrtvu milostivo prihvati!
(Vino iz vrča liju u kupu)
KALONIKA
Krv lepe boje, sipa sjajne bisere!
LAMPITA
Ej, Kastora mi, kako slatko miriše!
LISISTRATA
O žene, dajte da se prva zaklinjem!
KALONIKA
Ne, Afrodite mi, nek ždreb to odredi!
LISISTRATA
Svi ruke stavite na kupu, Lampita;
što kažem ja, nek jedna za sve ponavlja,
a kletvu vi u isti mah potvrđujte!
(Poređaju se oko kupe i rukama je dodiruju. Lisistrata stane ispred njih i govori svečano)
Ni ljubavnik ni vojno nikad ni jedan, ‐
KALONIKA (govoreći i za druge)
Ni ljubavnik ni vojno nikad ni jedan
LISISTRATA (produžujući)
Uspaljen ne sme meni prići!
(Kalonica koja okleva)
Ponavljaj!
KALONIKA
Uspaljen ne sme meni prići, ‐ jao, jao!
Ah, kolena mi klecaju, Lisistrata!
LISISTRATA
Ko devojka ću vek provodit u kući ‐
KALONIKA
Ko devojka ću vek provodit u kući ‐
LISISTRATA
U šafranastu ruhu, sva mirisava, ‐
KALONIKA
U šafranastu ruhu, sva mirisava ‐
LISISTRATA
Što jaču žudnju da u muža raspirim, ‐
KALONIKA
Što jaču žudnju da u muža raspirim ‐
LISISTRATA
I nikad s voljom neću mu se predati, ‐
KALONIKA
I nikad s voljom neću mu se predati ‐
LISISTRATA
A protiv volje primora l’ me nasilno ‐
KALONIKA
A protiv volje primora l’ me nasilno ‐
LISISTRATA
Ko puna vreća ležaću od nevolje, ‐
KALONIKA
Ko puna vreća ležaću od nevolje ‐
LISISTRATA
Do stropa neću persijanku dizati, ‐
KALONIKA
Do stropa neću persijanku dizati ‐
LISISTRATA
Ni stajati k'o lavica na trenici, ‐
KALONIKA
Ni stajati k'o lavica na trenici ‐
LISISTRATA
Dok držim reč tu, vinom tim se krepila, ‐
KALONIKA
Dok držim reč tu, vinom tim se krepila ‐
LISISTRATA
A slažem li, nek voda kupu ispuni!
KALONIKA
A slažem li, riek voda kupu ispuni!
LISISTRATA
Da l’ sve se time kunete?
MIRINA (za druge)
Da, Diva mi!
LISISTRATA
Ja ovu prinosim! (Izliva žrtvu i pije)
KALONIKA (Kad vidi da Lisistrata i dalje pije)
Stoj! Nemoj, draga, sve,
da od početka dobre druge budemo!
(Pauza, za koje žene jedna drugoj dodaju kupu Najedared se čuje graja izdaleka)
LAMPITA
A kakva je graja ovo?
LISISTRATA
Šta ti rekoh ja:
to ženske ruke boginjinu tvrđavu
osvojile su. Ti sad, draga Lampita,
otidi i uredi stvari kod kuće,
a ove tu ko taoce nam ostavi!
A mi ćemo sa ženama u tvrđavi
udružiti se, vrata sva zatvoriti.
KALONIKA
Zar ne veruješ da će na nas odmah svi
muškarci krenuti?
LISISTRATA
Na njih ja i ne mislim!
Nek dođu, neka prete, oganj sa sobom
donesu, nikad vrata ne otvoriše,
ne ispune li uslov što im rekosmo!
KALONIKA
Ne, Kipranke mi, nikad, jer bi uzalud
nazivali nas rodom pustim, poganim.
(Sve odu)
 

  1. Bogova mi: tj. Kastora i Polideuka; oni su sinovi blizanci Diva i Lede, pa zato Dioskuri, ili po svom smrtnom ocu Tindareju, Tindaridi prozvani. smatrani za nerazdružlj ivu braću. U Atini su se zvali vladaoci, a njihova svetinja bila je na severnom podnožju Akropolja.
  2. Ispred i ozad jedra: Korint ima luku na dve strane.
  3. Eukrat: potkupljiv vojvoda. Nadziru ga da ne izda vojske i Atine.
  4. Alkibijad nagovori Milećane da se odmetnu, što oni i učiniše leti 412. god.
  5. Svoja: riba koja oba oka ima na jednoj strani.
  6. Posidon i čun: aluzija na Tiru, junakinju dveju Sofoklovih drama, kojima je gradivo dao ovaj mit. Posidon jednoro obljubi Tiru, ćerku Saimonejevu, u obliku boga reke Enipeja, koga je Tira bila zavolela i često mu dolazila. Ona potajno rodi blizance i metne ih u čun, i taj je čun verovatrio poverila talasima da ga oni odnesu božanskom ocu. Decu nađe neki konjar, nzme ih. sebi i jednome dade ime Pelija, a drugome Nelej.
    Kad je Salmonej saznao kako ga je ćerka osramotila, baci je u tamnicu, a maćeha Sidera stane je nemilosrdno kinjiti. Tiri je odrezana kosa, bila je
    bijena, nosila je modrice i morala raditi najgrublje poslove sve dok joj sdnovi nisu odrasli, i ona se s njima sastala i poznala ih po čunu koji je jedan
    od njih nosio. Tada oni majku oslobode i Sideru kazne za njen svirep postupak prema njihovoj majci. Mit o Tiri, o kojoj se govori u Odiseji XI
    235259, obradio je još Astidamant Mlađi i Karkin.
  7. Amorgo: ostrvo u Egejskom moru.
  8. Ferekrat: jedan od predstavnika Stare atičke komedije, Kraterov mlađi savremenik. Najčuvenija mu komedija bili Divljaci, prikazana 420. god. U njoj su prikazivani ljudi kojima je omrznulo ljudsko društvo, pa su pošli pravim divljacima, ali im se njihov život nije svideo. Heleni su psom i
    kučkom zvali muške i ženske polne organe.
  9. Srebro čuva boginja: riznica se nalazila u epistodomu starog Atenina hrama na Akropolju. Taj novac država je upotrebljavala po svom nahođenju, a upravljali su njime rizničari svetog blaga Atenini, koji su kockorn birani između pentakosiomedimna, a službu su počinjali o Panatenejaona.
  10. Akropolj: atinski brežuljak u obliku elipse, gotovo svuda strm; od njega je načinjena tvrđava time što su obronci brežuljka, naročito i na jugu i zapadu, spojeni zidovima sa sedam vrata, prozvani pelazgički po Pelazgima, starim slanovnicima Helade. Južno od stare Erehtejeve svetinje,
    potonjeg Erehtejona, sagrađen je Ateni Folijadi hram dug sto stopa, koji su docnije Persijanoi porušili. Ponovo stao je Akropolj uređivati Kimon. Dahi dobio mesta za hramove, rašiirio je površinu nasipavanjem, koje su, naročito na jugu, podupirali golemi, takozvani Kimonovi ziidovi. Na tu površinu, koja je tada izgubila značaj oitvrđenja, pa služila samo sakralnim svrhama, vodile su, osim glavnog ulaza na zapadu, samo troje uske stepenice: kod Klepsidre, kod Aglaurine pećine i istočno od Erehtejona. Na jugu od starog hrama Atenina počeo se još pre persijskih ratova graditi nov hram Atenin, Partenon (Devojački stan), ali su Persijanci ono što je već bilo sazidano porušili, pa je tek za Perikilta gradnja, kojom ,je upravljao Iktin, produžena i dovršena. Deset godina posle Partenona počeo je neimar Mnesikle graditi Propileje i dovršio ih za pet godina (god. 437‐432). Malo doonije sagrađen je hram Atene Nike, a prema ulazu stajao je na Akropolju golemi kil’ Atene Promahe od medi, koji je Fidija nacinio od maratonskog plena. Severoistočno od starog hrama Atenina stajao je stari Erehtejon, kojii je za vreme peloponeskog rata takođe ponovo sagrađen. »Tako te građevine kao da cvetaju mladošću koja ih od veka do veka štiti od zuba vremena. Čovek bi rekao da u tim umetničkim delima veje miris večna oveća i da u njima živi duša koja nikad ne stari« (Plutarh, Perikls 13; vid. i dr Miloš N. Đurić, Helenska agonistika i likovne umetnosti ili odTenejskoga Apolona do Partenona i Platona, prilog praučavanju plastičnosti helenske filosofske misli, Beograd, 1941. Preštampano iz Umetničkog pregleda, god. III, br. 810, str. 25. idd.).
  11. Skitkinja: Skiti su bili policija.
  12. Taško vino: s ostrva Tasa vino bilo je na glasu.
  13. Zgrabi nerasta: tj. vrč, jer je nerast najvišf žrtvovan pri sklapanju ugovora.