Page:Ilustrovana vojna enciklopedija 1.pdf/21

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

AVIACIJA

rom krila i motorom „Anzani” od 500
RN, čija je najveća visina letenja (pla-
fon) bila 30 m. (1910 g.). Hangar za
avion je podignut od dasaka na Banjič-
kom Polju. Francuska ove godine (1910)
već upotrebljava avione za izviđanje na
vojnim manevrima u Pikardiji i osni-
va „Vazduhoplovnu inspekciju”. Svima
probnim letenjima na Banjici prisu-
stvovali su pretstavnici vlasti, pošto
su to u stvari bili propagandni leto-
vi. Tako uspešni probni letovi (1911
g.) čehoslovačkog aviatičara Čermaka
(dok je u Francuskoj aviacija upotreb-
ljena, pered izviđanja još i za korek-
turu gađanja artilerije na manevrima
kod Verdena, u Rusiji upotrebljena za
izviđanje na manevrima u varšavskoj
oblasti i u Nemačkoj, na manevrima u
okolini Poznanja), učvrstili su kod na-
ših nadležnih vlasti uverenje da se
aeroplan zaista može upotrebiti u
vojne svrhe. Zato je, 1912 g., na po-
četku turskog rata, zaplenjen, na ni-
škoj železničkoj stanici jedan avion
kupljen u Francuskoj od strane Tura-
ka, donet na Banjicu i u prisustvu
članova vlade, pilotiran od ruskog
aviatičara Agafanova, koji se nalazio
u Beogradu, i izvršio probe na liniji
Beograd — Niš — Ćuprija — Smedere-
vo — Beograd. Pri povratku u Beograd,
aparat je, usled nedostatka benzina pao,
ali je docnije opravljen i sa istim pi-
lotom upućen u Skoplje Vrhovnoj koman-
di, gde je bio i aparat „Duks”, sa kojim
je Agafavov došao, a poslat je od strane
Rusije. Pored ovog, još decembra 1911 g.
raspisalo je Ministarstvo vojno konkurs
za jednog oficira, koji je trebao biti
upućen u Francusku na školovanje, ve-
rovatno kao dopuna balonskog odeljenja,
ali nije otišao, već je, početkom 1912
g. raspisan i drugi konkurs, pošto je
bilo odlučeno da se u vojsci uvede i
aviacija. U Francuskoj je vazduhoplov-
stvo već bilo priznato za zaseban rod

AVIACIJA

vojske i imalo je 10 eskadrila. U Engle-
skoj i Nemačkoj su bili obrazovani kra-
ljevski, odnosno aviatičarski korovi. Za
objavljeni konkurs prijavilo se više
od stotine učesnika, iako se tražilo
samo šest. Posle detaljnog pregleda od
raznih komisija, 29 aprila, kao držav-
ni pitomci upućeni su u Francusku na
školovanje, u Etamp, blizu Pariza, u
„Bleriovu” školu: pešadiski poručnik
Miloš Ilić, artileriski poručnik Ži-
vojin Stanković i pešadiski podnared-
nik Miodrag Tomić, a u „Farmanovu”
školu inžinjerski poručnik Jovan Ju-
gović, artileriski narednici Mihailo
Petrović i Mihailo Novičić. Za ško-
lovanje svakog plaćeno je po 27.000 fra-
naka. Svršivši pilotske škole, koje su
trajale četiri meseci i, pošto su za
500.000 dinara odobrenog kredita naba-
vili jedan aparat „Blerio” sa jednim
parom krila, jednosed sa motorom „Gnom”,
50 RN, dva dvoseda „Blerio” sa motorom
iste marke od 70 konjskih snaga i tri
„A. Farmana”, dvokrilca, dvoseda, sa
motorom „Reno”, 80 RN, oni su se, preko
Italije, Crne Gore i Soluna vratili
u Niš, početkom 1913 g. Pored naših
aviatičara angažovana su i četiri
Francuza, za koje su nabavljeni apara-
ti „Deperdisan” sa motorom „Gnom”, 80
RN. Prvi aerodrom uređen je na Tru-
palskom Polju, kod Niša. Odmah zatim
je osnovana prva vazduhoplovna koman-
da u Nišu. Komandant je bio inžinjer-
ski major Kosta Miletić. U sastavu je
imala aeroplansku eskadru od devet pi-
lota, tri mehaničara i osam aparata
nabavljenih u Francuskoj (tri „Blerio”,
tri „Farmana” i dva „Deperdisana”),
2 zaplenjena od Turaka R.E.P. i „Duks”,
dobijen od jednog ruskog društva. Ovoj
aeroplanskoj eskadri, čiji je komandant
bio poručnik Jovan Jugović, bilo je
pridodato i balonsko odeljenje. Kao za-
sebna jedinica u okviru vazduhoplovne
komande funkcionisala je golubija sta-


— 19 —