Smrt Uroša Petoga/32

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

ČIN PETI
◄   ПОЈАВА IV POJAVA V ПОЈАВА VI   ►

POJAVA V
Vukašin. Ulazi nabusito Uroš oružan, a Knez Vuleta za njim.

 
UROŠ:
Ja dolazim da t' upitam, kralju,
Ko je glava u državi ovoj?
VUKAŠIN:
Ko je glava!
UROŠ:
Ja, il' ti?
VUKAŠIN:
Moj care,
Otkud tako pitanje i na što?
UROŠ:
Ja te pitam, dokle najposlije
Ti ćeš doći s tom drzošću tvojom,
Kad si doš'o dotle već da caru,
Gospodaru tvomu i svačijem,
Izilazak ukratiš iz dvora?
VUKAŠIN:
Stoprva te sada razumijem.
Dvor zatvorih danas ispred bune,
Koja pr'jeti da će ga proždr'jeti.
Kad izdadoh zapov'jest da niko
Ne pusti se ni van ni unutra,
Ja ne mišljah da bi se ta mogla
Izvršiti i na samom caru.
UROŠ:
A među tim sad moradoh stidno
Uklonit' se s vrata ispred koplja
Naperenih na carske mi grudi,
Il' se ondje u stidniju borbu
Upustiti s robovima svojim.
VUKAŠIN:
Grom u glupu stoku!
UROŠ:
Hoću vanka.
VUKAŠIN:
Da uletiš u bijesnu bunu!
UROŠ:
Ta ne plaši mene.
VUKAŠIN:
Onda valja
I sam tvoju da zadržim smjelost.
Prva mi je, najsvetija dužnost
Jako bdjeti nad životom tvojim.
UROŠ:
Ta me buna, velim ti, ne plaši ;
Čim se javim, rasuću je. Vanka,
Hoću vanka.
(Čuje se usklik naroda.)
NAROD:
Živio car Uroš!
UROŠ:
Čuješ l' ovo?
NAROD:
Živio car Uroš!
UROŠ:
Eto kakva pogib' o mi grozi;
Meni narod usklikuje, hoću
Da u vjerni narod svoj iziđem.
VUKAŠIN:
Na me samog dakle ustadoše;
Moja glava tu opasno stoji.
Ja, Urošu, tvoju branjah uv'jek;
Hoćeš li im sad ti bacit' moju?
UROŠ:
S nje ti neće skinuti ni dlake
Dok ja nosim svoju na ramenu.
Al' da stišam na vrijeme narod
Hajd' ukloni ispred mene straže.
VUKAŠIN:
Bolji si mi tu u dvoru zaklon
Nogo što bi izvan njega bio.
Da te jednom puk među se uzme,
Pod svoju bi savio te volju.
Dok god hoćeš da si svoj gospodar
Toj aždasi u ruke se ne daj.
UROŠ:
Ti podstičeš opet gnjev u meni.
Starče, starče, ne kušaj mi ruku;
Odmah širom daj otvorit' vrata.
VUKAŠIN (Za se):
(Dvojica su, a ja bez oružja.)
(Upućujući se vratima.)
Kada hoćeš...
VULETA:
Stoj; odavdje nikud.
Sam ću zvati dvorskog vojevodu.
Ti među tim pazi na nj, moj care.
UROŠ:
Izići ću sa njim i s Maletom;
I s caricom materom mi; za nas,
Za četvoro glasiće tvoj nalog.
VUKAŠIN:
(Nema nikog da ovuda prođe.
Šta da radim?... viknuću iz glasa).
Ima l' tamo koga?
UROŠ (Vadi mač do pola):
Ni riječi
Da nijesi višz izustio,
Il' si mrtav.
VUKAŠIN:
Matere mi božje!
Tomu gnjevu, tom nepovjerenju
Od tebe se ne bih bio nad'o.
(Zmijo, zmijo, držah te, pa sada
Zar da mi se ispužeš iz ruku ? —
Ha! spasei sam; et' Vidoja s ljud'ma.)


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 117 godina.