Smrt Uroša Petoga/3
POJAVA III
Car u lovačkom odijelu. Carica.
CARICA:
Šta, Urošu, zar u lov i danas?
UROŠ:
Još i danas, majko. Zbogom ostaj.
CARICA:
A ja hoćah da se s tobom malo
Razgovorim.
UROŠ:
Ostavi za sutra;
Kraljević me u dvorištu čeka.
CARICA:
Ali mogu stignuti još jutros
Sa bojišta važne nam vijesti.
UROŠ:
A takove šta se mene tiču?
¬Rat je s knezom čisto kraljev pos'o;
Kralj njemu nek i vodi brigu.
CARICA:
Car je samo ni o čem ne vodi!
Urošu, to je dosta jadno.
UROŠ:
Ni čemu?.. Ko zna.
CARICA:
Ah, ah! vidim.
UROŠ:
Tako uv'jek ne tuguj mi, majko;
Vidiš mnogo, ali sve ne vidiš.
(Saginje joj se k uhu)
Mačak kada žmuri zar on spava?...
I ja čekam jednu v'jest, nu kašnje;
A znaš kakvu?.. da su s' obojica
Ovim ratom satrli. Sad zbogom. (odlazi)
CARICA:
Stani... Čuh li dobro? Malo reče,
Al' iz onih r'ječi od jedanput
Sinula mi pred očima munja.
Bi li bilo u njegovom duhu
Kakve moći što potajno tinja?
Blago meni ako tu otkrijem! (odlazi)
|