Smrt Stefana Dečanskog/2
2.
DOBRINjA, pređašnji
DOBRINjA: Skoroteča iz vojske.
MARIJA: Skoroteča? Pustićeš ga unutra.
SINIŠA: Mumko, hoće l' da mi Dobrinja osedla konja?
MARIJA: Zar nisi dosta pre podne jašio?
SINIŠA: Junak treba neprestano da se uči, znaš kako kaže braca.
MARIJA: A ti mu osedlaj, Dobrinjo, onog mirnog konja.
SINIŠA: Neću ja mirnog, hoću besnog, da skače.
MARIJA: Pazi na dete, i skoroteču pusti.
(Služitelj sa Sinišom otide).
MARIJA: O, kakav se duh kod moga sina ukazuje; pa opet Bog zna, hoće li kruna njegovu ukrašavati glavu.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.
|