Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 9



←Katizma 8

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

Katizma 10→

KATIZMA 9

PSALAM 64

Zahvalna pjesma radi podjeljene pobjede i blagoslova.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke pjevačkom glavaru.
Po imenu pjesma Jeremina
I njegova druga Jezekilja
Sa narodom svojim preseljenim,
Kad im dođe povratišta vr'jeme.

U Tebe je Gospode, uzdanje,
Na Sionu pripada Ti hvala,
Vjerno Ti se izvršava zavjet
U svetome Jerusalim gradu.
3. Ti što slušaš molitve smijerne,
A sve živo k Tebi pribjegava!
4. Bezakonja mene pritiskuju,
Ti ćeš naše očistiti gr'jehe.
5. Blago onom koga izabiraš
Da Ti živi primaš ga u dvoru!
Gostit ćeš nas dobrom doma Svoga
I svetinjom Tvoje crkve svete.
6. Strašnom pravdom Ti nas uslišavaš,
Spasitelju Bože, uzdanico
Prostranijeh zemaljskih krajevâ,
Preko mora dalekih narodâ.
7. Ti što no si gore postavio
Silom Svojom, i s njom opasâ se;
8. Koji buku utišavaš morâ,
Buku valâ silno uzbujanih,
I užasnu po narod'ma mutnju!
9. Svi se boje čudesa Tvojijeh
Koji žive na krajevma zemlje.
Što se javlja jutrom i večerom
Ti to budiš sve da Te proslavlja.
10. Zemlju paziš te je zalijevaš,
I obilno nju obogaćavaš.
Vrelo Bož'je vodom je obilno —
Spremaš za njih žitâ svakojakih,
Ele krasno sve ih Ti pripremaš;
11. Zemlji kvasiš brazde uzorane,
Na oranju grude poravnavaš,
Kapljicama kišnim razmekšavaš,
A što niče Ti sve blagosivljaš.
12. Ti vjenčavaš godinicu plodnu,
Činiš njojzi dobro izobilno,
Stope Tvoje sve su pune masti.
13. Tiju paše po pustinji žednoj,
A humovi radost opasuju
14. Stadima se osipaju luke,
Pšenicom se zaodijevaju
Ravnih poljâ ubave rudine;
Vesele se i popijevaju.

PSALAM 65

Zahvalnost radi svoga i narodnoga izbavljenja.

Sljedi pjesma. Pjevačkom glavaru.

Sad sve zemlje pokliknite Bogu!
2. Imenu Mu slavu zapjevajte,
Svud Mu hvalu i proslavlje dajte!
3. Rec'te Bogu: „Strašnih li Ti djelâ!
Radi sile Tvoje laskaju Ti
Nenavidni svi neprijatelji.
4. Sve će zemlje klanjati se Tebi,
I pjevati imenu Tvojemu!“
5. Hod'te sami djela razgledajte
Boga strašna nad sinovma ljudskim.
6. U kopno je pretvorio more,
Prebrodiše nogama rijeke,
O njem smo se veselili ondje.
7. Taj što silom Svojom va v'jek vlada —
Narode mu oči pogledaju;
O mutljivci podić se nemojte!
8. Oj narodi, Boga blagoslovte,
Posvud glas'te Njemu slavu hvale —
9. Što darova život našoj duši,
Neda nozi našoj da poklizne.
10. Ti nas Bože, okuša, pretopî,
Kao srebro što no se pretapa.
11. Uvede nas u tavnicu gradsku
Na leđa nam vrže breme teško.
12. Dao si nas u jaram kukavce,
Te uđosmo u oganj i vodu,
Al izvede opet u obilje.
13. U svetinju doma Tvog ću ući
S veljom žrtvom što je za gorenje,
Izvršit ću sve zavjete svoje,
14. Koje usta obećaše moja,
I jezik mi u tjeskobi kaza.
15. Žrtve ću Ti pretile prin'jeti,
S pretiline dimom od ovnovâ,
I teoce s jarićima mlade. —
16. Hod'te, čujte svi bogobojazni,
Šta je mojoj učinio duši.
17. K Njemu svojim ustima pokliknuh,
Na jeziku pjesma mi bijaše.
18. Da u srcu snujem bezakonja
Ne bi mene uslišao Gospod.
19. Al usliša, glas moljenja primi.
20. Blagoslovljen neka bude Gospod
Što molitve ne odvrže moje,
Bez milosti ne ostavi Svoje!

PSALAM 66

Zahvalna pjesma žetvena.

Poglavici pjevačkom. Uz žice.

Bože blagi, milostiv nam budi,
Blagoslovom polazi nas Svojim,
Obasjavaj nas Svojijem licem,
3. Da se zemljom Tvoji znadu puti,
A spasenje po svim narodima.
4. Da Te slave narodi Gospode,
Da Te slave svi narodi listom!
5. I plemena da Ti se raduju;
Ele sudiš narodima pravo,
I na zemlji plemen'ma upravljaš.
6. Da Te slave narodi Gospode,
Da Te slave svi narodi listom!
7. Zemlja dade plod svoj izobilan;
Da nas Gospod Bog naš blagoslovi,
8. Da nas Bog naš višnji blagosivlja!
Bojte Ga se krajevi zemaljski.

PSALAM 67

Slàvná pjesma pobjedna u duhu Devorinom.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke pjevačkom glavaru.

Da ustane Bog, da se razaspu
Svi Njegovi zli neprijatelji!
Nek pobjegnu od Njegova lica
Svikolici što na Njega mrze!
3. Ti ćeš Bože, svijeh razagnati
Kao što se dimovi razgone;
Kâ što vosak pri ognju se topi
Tako će ti svi zlikovci listom
Izginuti od Božijeg lica.
4. A pravednik veselit se hoće,
Radovat se pred Bogom svojijem
I slaviti Njega u radosti.
5. Pojte Bogu slàvné pjesme glase,
Popjevajte imenu Njegovu,
I putove Onom poravnajte
Što no ide pustinjom nerodnom;
Radujte se, Gospod Mu je ime!
6. Bog je otac svijem sirotama
I čuvadar plačnih udovicâ,
Gospod u Svom nebesnome stanu.
7. Bog družinu i samcima daje,
Sužnje vodi na mjesta obilna,
Nepokorni žive gdje je suša.
8. Bože, kada pred narodom pođѐ.
Kad Ti pođe pustinjom samotnom,
9. Sva se zemlja tada tresijaše,
I vedro se nebo rastapaše
Sa svjetlosti lica Božijega,
Sinaj gora sa Gospodnjeg lica,
Da, sa lica Boga Izrajljeva.
10. Izlijeva dažde blagodatne
Dobri Bože, a kad u nevolji
Iznemože dostojanje Tvoje,
Ti si njega okr'jepio snažno.
11. Stado Tvoje živovaše ondje;
Po dobroti oj Gospode Svojoj,
Jadniku si gotovio hranu.
12. Gospod daje Svoje r'ječi blage,
A veliko glasnikâ je mnoštvo.
13. Ta carevi vojskovođe bježe;
Ele oná što no doma sjedi
Onà d'jeli plijen prebogati.
14. U krajevma smirivši se svojim,
Vi ste kao golubica krotka
Što no su joj posrebrena krila,
A lagano perje joj se zlatni.
15. Kada Gospod porazaspe care
Po toj zemlji, ona će se blistat
Kao bjeli snijeg na Selmonu.
16. Vasanska je gora Bož'ja gora;
Vasanska je gora humovita.
17. Ta kažite gore humovite,
Zavidljivo sa šta pogledate
Onu goru što Bogu omilje,
Gdje će Gospod živjeti do vjeka?
18. Bojnih kolâ Božjih ognjenijeh,
Ima u Njeg brojem nebrojenih,
Imade ih tisuće tisućâ.
Među njima prestoluje Gospod,
Sveti Sinaj u svetinji Svojoj.
19. Ti izađe gori na visinu
I dovede roblje zarobljeno;
Te darove u narodu primi,
I od onih koji se protive
Da Gospode, Ti ovdje nastavaš.
20. Blagosloven Gospod bez prestanka;
Svakog dana breme naše nosi,
On, da, Gospod, naše je spasenje. —
21. On je Bog naš, Bog spasitelj nama,
Smrtna vrata u Bož'joj su vlasti.
22. Gospod glavu nepr'jateljâ tare,
I vlasato tjeme tom' na glavi
Koji grešno bezakonje ljubi.
23. Reče Gospod: „Ja ću od Vasama,
Iz dubljine morske ću dovesti,
24. Da ti noga u krvi ogrezne
Nemilijeh tvojijeh zlotvorâ,
Jezik pasâ tvojih da je liže.“
25. Eno Bože, kako ideš slavno,
Kako sveto ide Bog moj, car moj!
26. Naprijedi veseli pjevači,
A za njima stupaju svirači
S timpanima posred djevojakâ:
27. „Na saboru Bože blagosivljaj
Svaki što je s vrela Izrajljeva.“
28. Ondje eno Ven'jamina mladog,
Starješina njihov znameniti;
Vladaoci, Judini knezovi,
Zavulonski te i Neftalimski.
29. Silu ti je Bog tvoj darovao;
Ma utvrdi o Gospode jaki,
Ovo što si učinio za nas!
30. Crkvi Tvojoj put Jerusalima
Carevi će prilagati dare.
31. Zv'jer ukrotѝ u vlažnome ritu,
Krd volovâ s teladi narodâ,
Da pred Tobom oni popadaju
Sa šipkama svojim srebrenijem;
Raspi narod što bojeve želi.
32. Iz Misira doći će vlastela,
Etiopa pružit k Bogu ruke.
33. Pojte Bogu sva zemaljska carstva,
Te Gospodu pjesmu pripjevajte,
34. Koji sjedi u svom veličanstvu
Na nebesma iskonskih nebesâ;
Evo grmi Svojim silnim glasom.
35. Dajte slavu Gospodu svojemu,
Njegovo je sveto veličanstvo
Uzvišeno više Izrajilja,
Sila Mu je i nad oblacima.
36. Divan li si Gospode, i silan
U svetinji Svojoj nepristupnoj!
„Bog Izrajljev daje silu, krepost,
Svom narodu“. Blagoslovljen Gospod!

PSALAM 68

Molitva iz dubokoga stradanja izpovjedničkoga.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke pjevačkom glavaru,
Te uz spravu Šošanim nazvanu.

Pomoz' Bože, ele veće dođe
Silna voda do vrh moje duše.
3. U duboku već propadam glibu
Komu dna mi sve dostàti nije.
Tonem vodi u dubljine strašne,
Valovi me zaroniše silni.
4. Iznemogoh kličući: „Pomagaj!“
Jad jadujuć grlo mi promuče,
Mrke moje potavnješe oči
Izgledajuć sve Gospoda moga.
5. Onih što me bez uzroka mrze
Ima više nego ruse kose.
Osiliše izkopnjaci moji
Što su voljni sve da me pogube;
Sad da vraćam što otima n'jesam!
6. Znaš, da l' idem Bože, za bezumljem;
Krivice mi sakrivene n'jesu.
7. Nemoj da se u meni postide
Oni što se sve nadaju u Te,
Oj Gospode Bože nad vojskama!
Nemoj da se u meni obruže
Oni koji iskreno Te traže,
Oj Gospode Izrajiljev Bože!
8. Tebe radi ja podnosim rugu,
I sramota pada mi na lice.
9. Braći svojoj tuđinom postadoh,
Neznan majke sinovima svoje.
10. Jer me revnost za kuću Ti jede,
I ruženje onih pada na me
Koji Tebe moj Gospode, ruže.
11. Svagda plačem i postim se dušom,
Pa gle, i to za zlo mi se prima!
12. Kâ haljinu vrećište oblačim,
Te sam njima čudilo i priča.
13. O meni se zlobno razgovara
Na vratima sjedeć u kućama,
Pijuć vino meni pripjevaju.
14. A ja Ti se molim, o Gospode!
Vrijeme je da mi se smiluješ.
Usliši me sa milosti Svoje
Te istine Tvojega spasenja.
15. Izvadi me iz duboka gliba
Da Ti jadan sa svim ne propadam,
Da s' izbavim od nenavidnikâ,
Iz dubljinâ vode uzbujane.
16. Da me sila vode ne odnese,
I pučina da me ne proždere,
Da ne sklopi bezdana opasna
Nad glavom mi svog užasa ždr'jela.
17. Usliši me Gospode svevišnji,
Jer je blagost Tvoja milosrdna,
Po dobroti Svojoj pogledaj me!
18. Lica Svoga nemoj da odvratiš
Od Svog sluge, ele me je tuga,
Pohitaj mi u pomoć, usliši!
19. Približi se mojoj jadnoj duši,
Izbavi me zlotvorma u supor.
20. Ti sve znadeš pod kakvim sam rugom,
Pod kakovom sramotom i stidom,
Pred Tobom su nepr'jatelji moji.
21. Sramota mi tare srce moje;
Iznemogoh, izgledajuć čekam
Hoće li se kome sažaliti?
Ali nije nikog ni od kuda.
Hoće li me i ko utješiti?
Ali nigdje nikog ne nalazim.
22. Žuč mi daju da se njome pѝtam,
Ocatom me napajaju žedna.
23. Bud' trpeza njihova im zamka,
Bezbrižnomu neka bude mreža.
24. Nek im oči potamne njihove
Da ne vide sunca ni mjeseca;
Nek im bedre razslabi za svagda.
25. Izlij na njih Bože, jarost Svoju,
Nek ih plamen gnjeva Tvog obuzme.
26. Stanak njihov neka im opusti,
Žive duše u šator ne bilo!
27. Jer ganjaju koje Ti porazi
Množe jade Tvojih rànjenikâ.
28. Na njih meći krivdu za krivicom,
Da do pravde nigda i ne dođu.
29. Nek iz knjige živih se izbrišu,
S pravednici da pisani n'jesu.
30. A ja sam Ti Bože, propâ, bolan,
Pomoć Tvoja neka me zaklanja.
31. Bož'je ime slaviti ću pjesmom,
Njega svojom veličati hvalom.
32. To je Bogu milije od vola
I s papcima teleta rogata.
33. Vidjeti će ništi, radovat se;
Vama koji tražite Gospoda
Nek oživi srce u radosti.
34. Ele Gospod sirotinju pazi,
Sužanjâ se ne ogluša Svojih.
35. Nek ga hvale zemlja i nebesa,
Mora i sve što s' u njima miče!
36. Jer će Gospod Svoj spasiti Sion,
Sazidati Judine gradove
Rad' naselja i države njine.
37. A potomstvo Njegovijeh slugâ
Te svi oni što Mu ime ljube,
Nasl'jedit ćê tamo i nastavat.

PSALAM 69

Klik proganjanoga radi pomoći.

Sljedi pjesma Davidova sveta;
Za uspomen. Pjevačkom glavaru.

Bože, hitaj na spasenje moje,
Daj, Gospode, na pomoć mi hitaj!
3. Nek se stide i nek se zasrame
Oni što no dušu moju traže!
Nek odstupe, nek se osramote,
Oni što mi zlu sudbinu žele!
4. I sa stidom neka se povrate
Koji meni vele: „Ele, ele!“
5. Nek se tješe Tobom i vesele
Koji idu za Tvojim spasenjem
Govoreći: „Velik li je Gospod!“
6. Ele ja sam Bože, ništ i ubog,
Daj pohitaj k meni, oj pomagaj!
Ti si moja pomoć i spasenje.
Oj Gospode, časa ne počasi!