Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 7



←Katizma 6

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

Katizma 8→

KATIZMA 7

PSALAM 46

Klikovanje pobjedonosnomu dolazu Gospodnjemu.

Načelniku pjevačkom na ruke.
A pjesma je Korjevih sinovâ.

Svi narodi rukam' zapljeskajte,
Kličte Bogu radostnijem glasom!
3. E je višnji Gospod silan, strašan,
Car veliki nad čitavom zemljom.
4. Pokori nam narode protivne,
I plemena pod noge postavi.
5. Izabra nam naše dostojanje,
Jakovljevu krasotu uglednu
Koji no mu omilje sasvime.
6. Ide Gospod uz podvikivanje,
Uz glas trubni Gospod nam dolazi.
7. Pojte Bogu pjesmu uzvišenu,
Pojte, pojte, caru našem pojte!
8. E je Gospod car zemlje cijele,
Pojte Bogu hvalne pjesme glase.
9. Bog caruje nada narodima,
Silan sjedi na prjestolu Svome.
10. Skupljaju se knezovi narodnji —
Mili narod Boga Avramova.
Božiji su štitovi na zemlji,
I neka je visoko uzvišen.

PSALAM 47

Nepristupnost grada Božijega.

Sljedi pjesma Korjevih sinovâ.

Velik li je Gospod, i proslavljen
U tom jakom Boga našeg gradu,
Na presvetoj gorici Njegovoj!
3. Krasne li ti visine presjajne
Sion gore, utjehe svoj zemlji,
Divne strane rebra sjeverova,
Tvrdog grada cara velikoga!
4. Znan je Gospod u dvorima tijem
Kao branič i zaštitnik silni.
5. Gle, zemaljski udariše cari,
Ele svi ti odoše nevîdom:
6. Kad bi vidli, a čudo ih snađi,
Te od straha razbjegni se listom.
7. A obuzm' ih trepet i drhtanje,
Te muči se ka no porodilja
8. Skršio si vjetrom istočnijem
Nebrojano korablje Tarsijsko.
9. Što slušasmo to sve i vidjesmo
U tom gradu Boga nad vojskama,
Da, u gradu Gospoda našega;
Gospod nam ga utvrdi do vjeka.
10. Spominjemo Bože, i slavimo
Milost Tvoju u sred crkve Tvoje.
11. Kao što je Bože, ime Tvoje
Tako Ti je Tvog imena slava
Na krajevma zemaljskijem;
Desnica je Tvoja puna pravde.
12. Sion gora neka se veseli,
Nek se kćeri Judine raduju
Rad Tvojijeh pravednih sudovâ!
13. Otiđite Sion obiđite,
Izbrojte mu uzvišene kule.
14. Pogledajte bedeme njegove,
Razgledajte dvorove njegove,
Da pričate mlađem naraštaju:
15. Da je ovaj Bog naš onaj silni,
Što no Bog je va vijek vijeka;
On će biti vođ naš do vijeka.

PSALAM 48

Ništavnost dobra zemaljskoga.

Načelniku pjevačkom na ruke.
A pjesma je Korjevih sinovâ.

Poslušajte ovo svi narodi,
Što živite gdje po vasiljenoj,
3. Paz'te ovo gospodo, prostaci,
Svi bogati, i svi siromasi!
4. Usta će mi zboriti premudrost,
Srce moje reći će razumnu.
5. Prignuti ću uho svoje k priči,
Te uz guslâ javorovih glase
Zagonetku odgonetavati.
6. Čega da se bojim u zle dane,
Kad me zloba nepr'jateljâ vija,
7. Što u svoju silu se uzdaju,
I ponose svojijem bogatstvom?
8. Ne će čovjek oslobodit brata,
Nit' odkupa dati Bogu za njeg —
9. (Ta za dušu prevelik je odkup
I nikada biti mu ga ne će) —
10. Do vijeka da mu on poživi
I ne vidi groba samrtnoga.
11. Vidjet mu je gdje umire mudri,
Neznalica i bezumnik ludi,
Svi ti ginu, smrću pokošeni,
Ostavljaju drugima imanje.
12. Misle: da će domovi njihovi
Uztrajati va vijek vijeka,
A stanovi da će im postáti
Od koljena svagda na koljeno;
Zemlje zovu imenima svojim.
13. Al u slavi čovjek ne ostaje,
Izjednačen biti će sa stokom,
Sa bezumnom koju kolju stokom.
14. To će biti usud ponositim,
I onijeh što ih va vjek hvale,
U bezumlju stupaju za njima.
15. Al će smrt ih kâ bijele ovce
Zatvoriti u paklene tore,
Te će im se postavit pastirom.
Jutrom će ih gazit pravednici
Oblik će im sbrisati pakao,
Sa naseljem rastavit njihovim.
16. A moju će dušu Gospod blagi
Izbaviti iz paklenih rukû,
Ele će me on k Sebi da primi.
17. Ne uzboj se kad se ko bogati
Te mu doma slava ponaraste:
18. Ta kad umre ništa pon'jet ne će,
Nit će slava poći mu za njime.
19. Ma da dušu sve mu blagosivlja
Za života na ovome svjetu,
Tebe slave što sebi ugađaš —
20. Ma u stan će otacâ otići
Gdje bijelog ne vidi svijeta.
21. Nerazuman čovjek ma u slavi
Izjednačen biti će sa stokom,
Sa bezumnom koju kolju stokom.

PSALAM 49

Propovjed o pravoj žrtvi i službi Božijoj.

Sljedi pjesma Asafova sveta.

Bog svevišnji nad svim bogovima,
Velji Gospod, progovori glasom,
Zove zemlju istà do zapada.
2. Sa Siona, sa vrha krasote
Javlja nam se u sjajnosti Gospod.
3. Doć' će Gospod, mûkom mučat ne će;
Pred Njim buknja ognjeno plamenje,
I proždire sve što no doseže;
Okó Njega silan vihor duva,
4. Gospod zove zemlju i nebesa,
Sud da sudi narodu Svojemu:
5. „Skupite Mi Moje pobožnike
Što Mi žrtvé učiniše zavjet.“
6. (I nebesa oglase Mu pravdu
Ele Gospod hoće da usudi.)
7. „Moj narode slušaj što to velju;
Izrajilju, što ću da svjedočim:
Ja sam Bog, i pamti da sam Bog tvoj!
8. Ta za žrtve karati te ne ću;
Velje žrtve svagda mi prilažeš.
9. Meni nije uzimati trjeba
Ni teleta iz tvojega doma,
Ni jarićâ iz tvojih torovâ.
10. Jer je Moje sve gorsko zvijerje,
Na tisuće po planini stoka.
11. Po gorama znadem ptice silne,
I krasota poljska preda Mnom je.
12. Da ogladnim ne bih ti rekao,
E je Moja cjela vasiljena
I sve što je po njoj na sve strane.
13. Zar je Meni do volujskog mesa,
Il do krvi jarićâ tvojijeh?
14. Hvalu Bogu prinesi na žrtvu,
I Višnjemu izvršivaj zavjet.
15. Prizovi Me u nevolji svojoj
Da t' izbavim, a ti Me proslavi.“
16. A zlikovcu progovori Gospod:
„Čemu Moje naredbe spominješ,
Sve Moj zavjet u ustima nosiš,
17. Kad se Mome ne podaješ redu
Te za leđa bacaš Moje rječi?
18. Vidiš táta te za njim pristaješ,
S preljubnici svoj dio imadeš.
19. Zloj besjedi pustio si usta,
A tvoj jezik prijevare plete.
20. Sjediš pa na brata svog besjediš
I sramotiš sina svoje majke.
21. Tako činî, Ja dosele mučah.
Ti pomislî da sam tebi ravan,
Ali ću te sad izobličiti,
Pred oči ti vrći tvoje gr'jehe.
22. Razumite ovo što vam kazah
Svi što Boga povrgoste s uma;
Inače ću popast kog dosegnem
Pa ga nitko izbaviti ne će.
Taj me slavi, što mi hvalu daje,
23. Krči put svoj k Božijem spasenju.“

PSALAM 50

Skrušena molitva radi pomilovanja.

Sljedi pjesma Davidova sveta;
A na ruke pjevačkom glavaru.
Kad mu negda prorok Natan dođe
Pošto bi on kod Vatseve bio.

Smiluj mi se Bože, po milosti,
Po velikoj po dobroti Svojoj
Očisti me bezakonja moga!
4. Operi me od mog bezakonja,
Od grijeha očisti me moga.
5. Ema znadem prijestupe svoje,
Grijeh moj je preda mnom jednako.
6. Tebi samom u velike sgrješih
I na Tvoje oči zlo učinih.
A ti si mi pravedan u rječ'ma
I prečist si u Svojemu sudu.
7. E se rodih ja u bezakonju,
U grijehu začetak mi b'jaše.
8. Gle, istinu sve u srcu ljubiš,
Iz potaje premudrost mi javljaj.
9. Daj pokrop' me isopom spasenja,
I ja ću se očistiti mahom;
Umiješ li, bjelji sam od sn'jega.
10. Daj da slušam radost i veselje,
Da se prenu slomljene mi kosti
11. Od mog gr'jeha lice daj odvrati,
Očisti me od sveg bezakonja,
12. Bože, srce učinѝ mi čisto,
Duh u meni pràvî daj ponovi!
13. Ne odvrgni me od lica Svoga,
Duha Svog mi svetog ne oduzmi.
14. Svog spasenja radost mi povrati,
Duhom dobre volje me ukrjepi.
15. Te ću učit i bezakonike
Da polaze putov'ma Tvojijem,
Griješnike k Tebi da s' obrate.
16. Bože, krvnog izbavi me gr'jeha,
Jezik moj će oglasit Ti pravdu.
17. Usta moja Gospode, otvori,
Te će hvalu kazivati Tvoju.
18. Velje žrtve ne ćeš da prilažem,
Ti za žrtve ognjene ne mariš.
19. Duh skrušeni to je Bogu žrtva,
Srca naša skrušena zaista
Ti nikada Bože, ne odbacî.
20. Po dobroti o Gospode, Svojoj,
Čini dobro Svojemu Sionu,
Digni zide Svog Jerusalima,
21. Te će mile bit Ti žrtve prave,
I prilozi ognjenijeh žrtvâ.
Tada će Ti u bezazlenosti
Na žrtvenik metati teoce.

PSALAM 51

Pokaranje zloga jezika.

Ova pjesma Davidova je nauk
A na ruke pjevačkom glavaru,
Kada dođe Doig Idumejac
I Saulu prosoči, te reče
Da je David kod Avimeleha.

Što se hvališ sve pakosću, silni?
Božija je milost svagda sa mnom.
4. Jezik tvoj sve namješća nepravdu,
I on ti je britva naoštrena.
5. Zlo sve više nego dobro voliš,
Te slàgati neg istinu reći.
6. Pa hrđave sve ljubiš riječi,
A jezik ti lukav, bezobrazan.
7. S toga će te poraziti Gospod,
Izčupati iz stana da baci,
I tvoj korjen iz zemlje živijeh.
8. Vidjeti će sve to pravednici,
Pobojati i podsmjevat mu se:
9. „Gle čovjeka koji ne držaše
U Gospoda krijeposti svoje,
Već u silnom bogatstvu svojemu
Te pakosću sve prkosi svojom.“
10. A ja kao maslina zelena
Zelenim se u Gospodnjem domu,
Svagda s' uzdam u milost Božiju.
11. Hvaliti ću Tebe do vijeka
Što dovrši, uzdat ću se u Te;
Ta dobar si pobožnim Svojijem!

PSALAM 52

Elohimski izpis psalma Jehovskoga br. 13.

Načelniku pjevačâ na ruke.
Uz sviralu. Davidov je nauk.

Gle, što reče u srcu bezumni:
„Nije Boga“. Pronevaljališe,
Dozlogrđe bezakonje njino,
Nije ti ga ko da dobro tvori.
3. Bog sve motri s visokih nebesâ
Na sinove ljudskog pokolenja,
Gleda je li u koga razuma?
Hoće l' koji da za Boga znade?
4. Zastraniše Te svi ti se kvare,
Nije toga ko da dobro tvori,
Ta nije ga, taman ni jednoga.
5. Bezumni li jesu ti zlikovci;
„Kao hljeb mi izjedoše narod,
Niti hoće Boga da prizivlju.“
6. Uzdrhtaše i gdje nije straha,
Jer je Bog im kosti razasuo,
Kada oni na tebe ustaše.
Njihovo si zasramio lice;
Jere Bog ih odvrže od Sebe.
7. O da dođe blagodat spasenja
Sa Siona Izrajilju tužnu!
Kada roblje svoje Bog povrati
Jakov će se srcem radovati,
Izrajilj će veselit se silno.

PSALAM 53

Utjeha radi krvožednijeh protivnikâ.

Poglavici pjevačkom. Uz žice.
Ovo mudri Davidov je nauk.
Kad Zifeji Saulu prosoče
Da je David kod njih u potaji.

Bože, Svojim imenom pomozi
I krjeposću Svojom me obrani!
4. Molitvu mi Gospode, usliši,
Čuj riječi iz mojijeh ustâ!
5. Jer tuđinska zloba usta na me,
Silni traže jadnu moju dušu;
Pred očima Boga ne imadu.
6. Ta Gospod je moj pomoćnik svagda,
Gospod snagu daje mojoj duši.
7. Zlo navraća na zlotvore moje,
Istinom ih iztrjebljuje Svojom.
8. Žrtvu hoću rado prinijeti,
Ime Tvoje Gospode, proslavljat,
Jer je dobro i blagosloveno.
9. Od nevolje svake me izbavljaš,
I na moje zlotvore silovne
Sve bez straha gleda oko moje.

PSALAM 54

Molitva proti zlobi i izdajstvu po svom prijatelju.

Poglavici pjevačkom. Uz žice.
Ovo mudri Davidov je nauk.

Molitvu mi Gospode, usliši;
Od moljenja ne sakri se moga.
3. Pazi Bože, i saslušaj mene!
U svom jadu cvilim, uzdišući
4. S nepr'jateljske buke prevelike,
Sa dosade neznabožne ljute.
Ta zlo dižu na mene nevoljna,
Ganjaju me sve svojijem gnjevom.
5. U meni je srce uzdrhtalo
I samrtna popade me straha.
6. Strah i trepet evo dođe na me,
I samrtna obuze me groza.
7. Rekoh: „Da su golubinja krila,
Letio bih te bih počinuo!
8. Daleko bih tamo pobjegao,
U pustinji nastanio bih se. —
9. Hitio bih nebi l' utekao
Od vihara i oluje strašne.“
10. Sve porazi Gospode, satari,
Razsijeci jezike njihove,
Jer u gradu gle svađe, nasilja.
11. Danju, noću to hodi po njemu;
A u njemu muka i zločinstvo.
12. Usred njega velja pogibija,
Sa ulicâ nigda ne odlazi
Prijevara ni zlobno lukavstvo.
13. Neprijatelj moj me i ne ruži,
S tog me nebi ni boljela glava.
Ne ustaje nenavidnik javni,
Lahko bih se sakrio od njega;
14. Već, davori, ti premili druže!
Koji meni što ja sâm bijaše,
15. S kojim radost djelio sam tajnu,
S kojime sam dolazio često
Sve u sabor Božijemu domu.
16. Nek ih samrt ugrabi, te nosi,
Neka živi u pakao siđu,
Jer zločinstvo u stanu im sjedi,
Te u srcu boravi njihovu.
17. Ja prizivljem Gospoda svojega,
I on će me Svojom rukom spasti.
18. Sve večerom, jutrom i u podne
Plačem, stenjem te uzdišem jadan,
Pa se nadam da će glas mi čuti.
19. Učinit će da se duša smiri
Od onijeh što me napadaju,
Jer ih mnogo u zô čas imadem.
20. Da usliši te da ih ukroti
Koji žive od vijek vjekovâ! —
Ele su ti svagda sve jednaki,
Ne boje se Gospoda svojega.
21. Ruke svoje sve dižu na mirne,
Pobratimsku razkidaju družbu.
22. Meka su im kao maslo usta
A na srcu ljuti rat im spreman.
Blažije su od ulja im rječi,
Ali sami mačevi su goli.
23. Svoje breme na Gospoda stavi
Pa on će te i podkrijepiti,
Ne će dat da pravednik posrne.
24. Ti ćeš Bože, u jamu ih svalit;
Krvopije i lukavi ne će
Sastaviti polovine danâ.
A Gospode, ja se uzdam u te!