Zla žena (J.S.Popović)/13

Izvor: Викизворник

◄   Pozorje 6. Pozorje 1. Pozorje 2.   ►

POZORIJE 1.

(Dvor kod Trifića.)

STEVAN, SULTANA


STEVAN: Mani se, bogati, toga, seka Pelo, idi tvojoj kući, pa gledaj posao; ti znaš da kod majstor Srete nema mlogo.

SULTANA: Orjatine, ti se smeš meni protiviti, ne vidiš da sam ja tvoja gospođa?

STEVAN: Sad ćedu mi jošt i čizmašice biti gospođe.

SULTANA (zamane na njega): Skote, i da bi li, strvino, oslepio i doveka ne progledao!

STEVAN: Jesž čula, seka Pelo? Dosta sam se dao od one naše aspide ćušati.

SULTANA: Ja aspida, orjatine i skote s pustare, ja aspida? Sad ću ti zube izbiti!

STEVAN: Jes’ čula, seka Pelo, ako te zviznem ovom šakom, taki će ti vilice preći kod uveta.

SULTANA: Ti ćeš mene zviznuti, orjatine, ne znaš li da ćeš za ovu samo reč u gvožđe doći? Okovao se i onaj koj te drži u kući.

STEVAN: A gle majstor Sretinice, kako lepo zna pretiti!

SULTANA: Majstorica ti bila mati, pa te lebom ranila. Ja sam tvoja gosjgođa.

STEVAN: Idi pa spavaj, bolje će biti; nek ti malo iziđe iz glave bokal.

SULTANA: Nesrećo, misliš ti da sam ja pijana?

STEVAN: A nisi, samo si od juče mamurna.

SULTANA: Sad će ti pući glava!

STEVAN: Bre, sreća je tvoja što ja s majstor Sretom dobro živim, a sad bi ti pokazao na koga ti zamanjuješ. Sram te bilo, oždrkeljala si se kao krmača, pa si došla pre zore da uznemiruješ ljude.

SULTANA (ciči): Ih, trista te vraga odnelo s orjatinom. (Tuče ga.)

STEVAN: Je l’ tako? (Uvati je jednom rukom za prsi, a drugom je lupa.) Pelo, oćeš ti biti pametna ili nećeš?

SULTANA: Orjatine! (Trči mu rukom u oči.)

STEVAN: Čekaj malko da te ja naučim, kad ne ume majstor Sreta. (Stisne joj ruke ujedno pak je tuče.) Je l’ to lepo, seka Pelo?

SULTANA: Jao!

STEVAN: Oćeš ti primati ćud od one naše aspide, a? Oćeš i ti besniti kao ona, a? Skorpije i zmije što ste vi! (Udari je.)

SULTANA: Jao, ubi me, ne dajte, zaboga, jao!


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.