Ženidba Miloša Obilića/26
| ◄ POJAVA V | POJAVA VI | POJAVA VII ► |
POJAVA VI
Dolazi jato djevojaka sa Ravijojlom, kojoj su kose raspletene i sve pjevajući posade je i pletu je.
HOR DJEVOJAČKI:
Cv’jeće neva gorom brala,
Cv’jeću pjevala:
Cvati, cvati, rosno cv’jeće,
Moje proljeće.
Dosada sam tebe,
S pjesmom sadila,
A sada sam sebi
V’jenac savila.
U kose ga spletam,
Sve do cv'jeta cv’jet,
Neka dragom miri
Od cvjetića splet.
(Iz daljine čuje se potmula grmljavina i oluja. Ravijojla prene i plašljivo osluškuje.)
RAVIJOJLA:
Bože da li čujem il me strava vara?
HOR DJEVOJAKA:
To oluja juri, munja nebo para.
RAVIJOJLA:
Ah, naslutih zbilja! Gdje je Miloš, Marko?
Ustavite pjesme! Bjež’mo, eto vila!
HOR DJEVOJAKA:
Vile?! Bjež’mo, bjež’mo!
(Sve potrče osim Ravijojle, na jednu stranu, ali s vriskom ustuknu.)
|