Vučistrah/2

Izvor: Викизворник
Vučistrah
Pisac: Petar Kanavelić
Prolog drugi



* * *


Prolog drugi


O signori, ben venuti [gospodo, dobro došli],
     veseo večer svijem budi!
     Komediju našu čuti
     vidim od vas gdi svak žudi;
la qual benche sia antica [koja premda je stara] 5
     i iznova malo ima,
     sospeta [sumnje] je od velika
     difetozijem [nevaljalim] sadanjima;
i n’je mjesta ni kantuna [kuta]
     gdje se od njoj ne diskora [govori]: 10
     da je krcata, da je puna
     i venena [otrova] i rankora [pizme].
Ja vam mogu r’jet sinčero [iskreno],
     er svu um’jem napameti,
     che mai ciò sia vero [da to nije istiia], 15
     hoćete isti vi viđeti:
Di dar questo mal odore [da dadu ovaj zli glas]
     konkludžaše među njima
     od nje njeki ki govore
     da mi jesmo bez anima. 20
Se per tali s’ hann’ spacciato [ako su nas takovima razglasili],
     senza menda [bez mane] oni jesu,
     e hann’ con questo palesato [i ovime su pokazali]
     da njih grinje velike su.
Chi ha piaga [ko boluje od pane] no ničemu 25
     čut ne može ni viđeti
     quei ferri [ona gvožđa] ki će njemu
     meso izrezat, l’jek don’jeti.
Nu con questi alle prese [c ovima do šaka]
     nikako nam doć ne valja, 30
     zašto kami naše impreze [grba]
     tira il ferro, non la paglia [priteže gvožđe a ne slamu].
Njeki su se zlo pripali,
     kada po[d] njim ključ vidješe,
     da ne bismo palezali [otkrili] 35
     š njim njihove skrovne beše.
I to ću vas ačertati [uvjeriti]
     da ključ uz mač mi hranimo,
     bagoče im za dizati,
     kad uspaze naše animo; 40
jer il palco è la piazza
     delle loro azioni [pozornica je polje njihovmjeh djela],
     a njihova ista faca
     serve al riso per li sproni [potiče na smijeh].
A odveće ludi jesu 45
     oni od mača strah imati:
     njihova se srca tresu
     od velike malinjitati [zlobe].
Kad bi ovi borijozi [oholi]
     jednom dobro razaznali 50
     koliko smo spiritozi [dosjetljivi],
     inako bi govorili.
Trojanskoga oni od konja
     da su izišli svi se hvale,
     bestijala [živiiskog] zato vonja 55
     i sv’jesti su bestijale.
Bjec nesv’jesna njih nadima,
     s dimom živu, ko svi znamo;
     usiona mi se od dima
     ko Razborni uklanjamo. 60
I ere smo skopriškali
     da nas s dima boli glava,
     affatto [sasvim] smo mi zmorcali [ugasili]
     uno zocco che fumava [panj što je gorio],
A nikako mrzeć nije 65
     dim mirisan naš’jem sensi;
     ma smo dalek Arabije,
     ove nascon li incensi [gdje rodi tamjan].
R’jet će od ljudn ova feca
     che fo parte da vipera [da igram ulogu zmije]: 70
     najveće onda zmija peca
     kad se pleše, tiče al’ tjera.
Komediju rečitati [prikazati]
     non per altro [ne s drugog razloga] mi želimo
     neg da vami uživati 75
     questa sera [večeras] mi činimo.
Chi son questi [ko su ovi]? poznaćete
     našu acijon [djelo] koji grube,
     er ugledat njih nećete
     krivit obraz, cjerit zube. 80
Uto se od vas mi nadamo
     imat gratu udijencu [mio posluh]
     neka lasn’je soportamo [podnesemo]
     odijozu [mrsku] njih prezencu [prisutnost].




Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Petar Kanavelić, umro 1719, pre 305 godina.