Andromeda2/PRIKAZANjE DRUGO

Izvor: Викизворник
Andromeda - AT DRUGI
Pisac: Džono (Junije) Palmotić
PRIKAZANjE DRUGO




PRIKAZANjE DRUGO

SIN KRALjA EDžIPSKOGA I SVJETNIK


SVJETNIK

     Kraljeviću plemeniti,
koga kripos neumrla
s mnogom slavom glas čestiti
po svijeh stranah jes prostrla,
     pun si teška nepokoja 615
i u žalosti prem velikoj.
Koja stvar je, zgoda koja
uzrok smeći tvojoj prikoj?
     Kralj t’ je ćaćko plodnu Edžiptu
veći od inijeh svijeh kraljeva, 620
tvu hrabrenos glasovitu
vas svijet hvali i pripijeva.
     Gospodara i bojnika
vrijedna i slavna svak te cijeni,
dobra uživaš sva kolika 625
kijem su ljudi nadareni.
     Ja ne mogu nać uzroka
zašto tebe ljuto toli
mori žalos ta žestoka
kojom mlados tvoja boli, 630
     neg ako si ti u smeći
rad sužanstva minutoga
kad te u boju po nesreći
kralj pridobi mjesta ovoga.
     I te zgode ti kriv nijesi, 635
svak junačka zna tva dila,
neg nemili zlobni udesi
i utopna rijeka od Nila.
     Da na pomoć ona ne bi
onda kralju etiopskomu, 640
ko bi odoljet mogô tebi
i hrabrenom ćaćku tvomu?

KRALjEVIĆ

     Nijesam, nijesam ja u smeći
što uhićen bijeh sred boja,
drugi je uzrok vele veći 645
kojijem boli mlados' moja.

SVJETNIK

      Tej bolesti odkrij meni,
ke te u gorkom drže vaju,
jadi druzijem odkriveni
bolnu srcu pomagaju. 650

KRALjEVIĆ

      Kad hoć znati tuge moje
ke ti tajah ja dosada,
sluša' verni moj, ovo je
pravi uzrok moga jada.
     Znaš prednjega kako lita 655
s varkom razbi vojsku moju
kralj ovezijeh strana svita
i zarobi mene u boju.
     Zarobi me, ali u doba
mê slobode zarobljene 660
kako kralja ne kô roba
u svôm dvoru drža mene.
     On i svitla š njim kraljica
dvorahu me i gledahu
i sa mnome vedra lica 665
kô svojijem sinom besjedahu.
     Nu nad sve ine, ah, jaoh meni,
u robstvu me momu gleda
njegov porod obljubljeni
i mâ ljubav Andromeda. 670
     Toli mnogoj u ljubavi
mene dvori dikla draga,
da mû mlados sve zatravi
nje lipota i ćud blaga.
     Ni odprije tijelo moje 675
biješe samo zarobljeno,
od gizdave te gospoje
osta i srce zaplijenjeno.

SVJETNIK

Draga lipos ljudem mila,
ku dobrota rajska resi, 680
komu ne bi pod nebesi
srce i život zarobila?

KRALjEVIĆ

     Utoliko kralj Čefeo
na moljenje ćaćka moga
slobodu mi da veseo 685
bez odkupa nijednoga.
     Milostivi ćaćko mene
ktje izmjerit triš na zlatu,
ali on radi hvale i cijene
ne ktje uzeti nijednu platu. 690
     Dar slobode slatke i mile
on mom tilu samo poda,
zašto u lijepe osta vile
srca moga sva sloboda.
     Ona u način blag i mili 695
srce moje hotje uzeti
da moj život tužan cvili
u dne, u noći, zimi i ljeti.
     Ali čujuć dobra ova
čim mâ mlados mre bez lika 700
da će kralja Čefeova
kćerci podat vjerenika,
     zemlju ostavih moju rodnu
ter opeta u ove kraje
za imat vilu meni ugodnu 705
brzo ustavih mê stupaje.
     Nu su zaman, vajmeh, trudi
moga puta nesrećnoga
er je ćaćko vjerit žudi
za Finea, brata svoga. 710

SVJETNIK

     Ljubovnik si sasma veran,
kad si tako držô od mene
tvoje plame pokrivene,
ki je život tvoj čemeran,
     nu mi nemoj potajati, 715
gospodine dragi i mili,
jesi li se lijepoj vili
ti činio kadgod znati,
     i znadu li nje čestiti
i mogući roditelji 720
da je mlados tvoja u želji
za kćercu se njih vjeriti?

KRALjEVIĆ

     Još podpuno mê požude
nijesam šima ja odkrio,
nu sam teške moje trude 725
Andromedi znat činio.
     A sad poznam (ah, jaoh meni)
da ono što me lijepa vila
u onom robstvu dvori i cijeni
ne bi ljubav neg ćud mila. 730

SVJETNIK

     Tvoja milos zlo učini
u kraljevske slati kćere
suprotiva volji očini
i bez znanja nje matere.

KRALjEVIĆ

     Zlo učinih (ah, jaoh sada)735
kriv se poznah moje od smeće
i što dikla lijepa i mlada
mê ljubavi primit neće,
tim ino ne mogu neg gužan umrijeti
i žalos mû mnogu s životom dospjeti. 740

SVJETNIK

     Smiri žalos tu nepravu
i žestoke smeće ustavi,
tvu krivinu čini pravu
silna plahos od ljubavi.
     Nu pokli si ti sad meni 745
tvoju ljubav povidio,
gospodine moj hrabreni,
i požude tvoje odkrio,
     što je držana moja vjera
rijeću i ja tebi sada 750
pak željenje tvoje tjera’
ili se ovijem svjetom vlada’.
     Tebi, svijetlom kralju, koga
prose od svijeta sve kraljaice,
ne pristoji se u nikoga 755
s molbami iskat vjerenice.
     Zasve plahe da požude
vele mogu, nije dostojno
pri ljubavi srce bojno
čâs vitešku da zabude. 760
     Čâs je ona koja ima
pravo imat mjesto svudi
i slijedit se od svijeh ljudi
nad željama svijem inima.

KRALjEVIĆ

     Korisni su tvoji svjeti: 765
čâs viteška vele može,
trijebi je da se njoj na svijeti
plahe želje sveđ podlože,
     tim da slavna moja dila
vas svijet hvali hoću odsada, 770
ne ljuvena plaha sila
neg čâs svijetla da mnom vlada.




Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Džono (Junije) Palmotić, umro 1657, pre 367 godina.