Za vel'ju dobrotu ku scijenjah u ovoj

Извор: Викизворник
Za vel'ju dobrotu ku scijenjah u ovoj
Писац: Шишко Менчетић
108. pesma prvog dela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo.


Za vel'ju dobrotu ku scijenjah u ovoj




Za vel'ju dobrotu ku scijenjah u ovoj
   mojemu životu rekoh ja: "Služi njoj,
jere nî prilično on pozor izbrani
   i ličce obično da mi se zabrani."
Zatoj ja dan i noć vazeh njoj služiti, 5
   želeći da bi m' moć od nje dar združiti;
ma nu je sve tašto, ma nu je sve mani,
   kad meni navlašto vidit se još brani.
Vide mnjah prî umrit i skopnit kako mraz
   negli će ona krit od mene svoj obraz. 10
Nî moga življen'ja u niko' radosti,
   kad ni nje smiljen'ja vrh moje mladosti!
Da se ja ne uzdah u slavnu ovu vil,
   ne bih sad za uzdah ljuveni potamnil.
Ovo ću li tamnit svaki čas, svaki hip, 15
   dokli mi uzbranit bude svoj obraz lip.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.