Zašto ja ne umrih, gospođe od gospoj

Извор: Викизворник
Zašto ja ne umrih, gospođe od gospoj
Писац: Шишко Менчетић
122. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.


Zašto ja ne umrih, gospođe od gospoj




Zašto ja ne umrih, gospođe od gospoj,
   najprvo kad uzrih anđelski ures tvoj?
Ter ne bih patil sad gorušte ljuvezni,
   s ke mi jest žestok jad i tužne boljezni;
   jer slavni tvoj ures, moj venče gizdavi, 5
   razgoril mene jes goruštom ljubavi;
ka ljubav satvori da cvijelim, da sam spet,
   u željah da gori život moj i pamet.
   Zato ja pravedno htih da te poslužu,
   da s mojim zajedno obraz tvoj sadružu, 10
jeda bih životu odmakal što roka
   i da ti ljepotu ne kažu s priroka.
   Ali ti ne hvališ pravedno služen'je
   i takođ ne žališ ljuveno tužen'je,
pokli neć da sam tvoj, pokoli neć k meni 15
   svrnuti pogled svoj i ličci rumeni,
   pokoli smiliti neće me tvoj ures
   za kojim cviliti usilno meni jes.
Oh, ja mnjah da slava virnos jest satvorit
   i služba da prava milos će izdvorit!20




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.