Zemlja, koj zimnji hlad sjevera lis svenu,
odjeću na se sad postavlja zelenu.
Vode, ke studeno valovje lijevaju,
prozrin'je cakleno svitlo sad imaju.
Morski val, ki radi zime zal tač biva,
ni s krajem u svadi, nu mirno počiva.
Ptice se sad čuju, gdi tvore svud vel'je
pjen'je, kim kažuju njih milo vesel'je.
Svaki duh na svit saj, u sebi er je rad,
ljuveni plamen taj počinje kazat sad.
Napokon sve ćuti promjenu na svit saj,
a moj plač priljuti sve trpi jedan vaj.
Tomu mi uzrok jes taj ljubav neprava,
ka mi, vaj, zlu boles s čemerom sve dava.
