Pjesanca šturku (djevici šesta)

Извор: Викизворник
Pjesanca šturku (djevici šesta)
Писац: Мавро Ветрановић


Pjesanca šturku (djevici šesta)



Šturče, slatki razgovore,
   jeda te je koja vila
   u zelenci posred gore
   čemerikom opojila?
Ter nije čuti tvoje pjesni,5
   da me tiho razgovori,
   od tužice i boljezni
   moje srce koje gori.
Za-č ve zora bijela praska
   a Danica zove danak,10
   i žuberi ptica svaka
   ostavivši noćni sanak;
samo pjesan nije čut tvoju
   mimo ptice sve ostale
   ke s Danicom rajsku poju15
   ter nebesku Djevu hvale.
Dragi šturče i ljuveni,
   ako nijesu tuge koje
   u travici u zeleni
   obujmile srce tvoje:20
pokomoli malo glave,
   pomoli se iz travice
   bez prikora i zabave,
   od nebeske zgar Danice.
Lie se čudim toj Danici,25
   kako tebe s nebes zgara,
   gdi se tajiš u travici,
   ne kori te i ne kara?
Zašto bi se pristajalo
   da te kara, da te kori,30
   meu stvorenje sve ostalo
   tvoje pjesni gdi ne čuje.
Tijem se bolim i tuguju
   u žalosti rad ljubavi,
   svake ptice gdi svud čuju35
   biljišući po dubravi
i pojući brijeme traju,
   ter kraljici svijeh kraljica
   u pjesance hvalu daju,
   ka je svjetlja ner Danica.40
Tijem pridragi slatki šturče,
   umoli se željnu meni,
   nemoj takoj stati muće
   u travici u zeleni.
Ti se ovdi u dubravi45
   u pjesance u medene
   i proglasi i objavi
   i sadruži trudna mene….
Za-č se ne vie pamet moja
   sad bez tebe pripraviti,50
   tuj gospoju svieh gospoja
   u pjesance proslaviti.
Ne moj trudno srce moje,
   dragi šturče, rascvieliti,
   ko se hoće sad na dvoje55
   od vesel'ja razdieliti,
uslišaje rajske pjesni.
   u visinah ke se poju,
   od sladosti i ljuvezni
   ter zanose pamet moju.60
U visinah pokli gori
   te se pjesni slatke čuju,
   i od angjela rajski dvori
   hvale i slave tuj gospoju;
i na zemlji pokli ptice65
   s jutra rano podraniše,
   i ostale živinice
   tuj gospoju prošla više;
pokli polje, pokli gora,
   vesele se i raduju70
   i s danicom biela zora,
   te pjesance kad začuju;
i stvoren'ja sva ostala
   pokli čuju te sladosti,
   gdi se dava vječna hvala75
   toj djevici od milosti:
i mi sad se pripravimo
   meu živine sve ostale,
   u pjesni ju pozdravimo,
   neka joj su vječne hvale.80
I recimo: o djevice,
   vječna hvala budi tebi,
   božja majko i kraljice,
   i na zemlji i na nebi.
Priblaženi oni danak,85
   višnju svitlos kad poznasmo
   i po tebi tmasti sanak
   u svitlosti razbirasmo.
Priblaženi oni čaši,
   o djevice priblažena,90
   kad se ime tve proglasi,
   da si kruna od svieh žena.
Zdrava dievo priblažena,
   zdrava kruno svieh kraljica,
   od Gabriela pozdravljena,95
   ki prid tobom pada nica.
Slava tebi, božja majko,
   koja zače i porodi
   po milosti sjeme rajsko,
   slatko voće ter rasplodi.100
0 djevice i gospoje,
   vječna tebi hvala bila,
   i blažene prsi tvoje,
   kiem si sinka podojila.
Tebi slava, tebi hvala,105
   ka s' milosti svake puna,
   i koja si nogom stala
   vrhu zmaja i drakuna.
Sad prislavna o gospoje,
   ja te molim drago i milo,110
   ti pjesance ove moje
   prim' u slavno tvoje krilo;
i prida te kad prit budu,
   čin' djevice milostiva,
   da me shrane i sabljudu115
   od svakoga tužna gujiva,
neka grešnik mogu reći,
   da po tebi, o gospoje,
   onuj milos mogoh steći,
   koju želi srce moje;120
da se djaval ne raduje,
   o djevice priblažena,
   kada vidi i kad čuje
   mene s tobom sahranjena.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Мавро Ветрановић, умро 1576, пре 448 година.