Šturče, slatki razgovore,
jeda te je koja vila
u zelenci posred gore
čemerikom opojila?
Ter nije čuti tvoje pjesni,5
da me tiho razgovori,
od tužice i boljezni
moje srce koje gori.
Za-č ve zora bijela praska
a Danica zove danak,10
i žuberi ptica svaka
ostavivši noćni sanak;
samo pjesan nije čut tvoju
mimo ptice sve ostale
ke s Danicom rajsku poju15
ter nebesku Djevu hvale.
Dragi šturče i ljuveni,
ako nijesu tuge koje
u travici u zeleni
obujmile srce tvoje:20
pokomoli malo glave,
pomoli se iz travice
bez prikora i zabave,
od nebeske zgar Danice.
Lie se čudim toj Danici,25
kako tebe s nebes zgara,
gdi se tajiš u travici,
ne kori te i ne kara?
Zašto bi se pristajalo
da te kara, da te kori,30
meu stvorenje sve ostalo
tvoje pjesni gdi ne čuje.
Tijem se bolim i tuguju
u žalosti rad ljubavi,
svake ptice gdi svud čuju35
biljišući po dubravi
i pojući brijeme traju,
ter kraljici svijeh kraljica
u pjesance hvalu daju,
ka je svjetlja ner Danica.40
Tijem pridragi slatki šturče,
umoli se željnu meni,
nemoj takoj stati muće
u travici u zeleni.
Ti se ovdi u dubravi45
u pjesance u medene
i proglasi i objavi
i sadruži trudna mene….
Za-č se ne vie pamet moja
sad bez tebe pripraviti,50
tuj gospoju svieh gospoja
u pjesance proslaviti.
Ne moj trudno srce moje,
dragi šturče, rascvieliti,
ko se hoće sad na dvoje55
od vesel'ja razdieliti,
uslišaje rajske pjesni.
u visinah ke se poju,
od sladosti i ljuvezni
ter zanose pamet moju.60
U visinah pokli gori
te se pjesni slatke čuju,
i od angjela rajski dvori
hvale i slave tuj gospoju;
i na zemlji pokli ptice65
s jutra rano podraniše,
i ostale živinice
tuj gospoju prošla više;
pokli polje, pokli gora,
vesele se i raduju70
i s danicom biela zora,
te pjesance kad začuju;
i stvoren'ja sva ostala
pokli čuju te sladosti,
gdi se dava vječna hvala75
toj djevici od milosti:
i mi sad se pripravimo
meu živine sve ostale,
u pjesni ju pozdravimo,
neka joj su vječne hvale.80
I recimo: o djevice,
vječna hvala budi tebi,
božja majko i kraljice,
i na zemlji i na nebi.
Priblaženi oni danak,85
višnju svitlos kad poznasmo
i po tebi tmasti sanak
u svitlosti razbirasmo.
Priblaženi oni čaši,
o djevice priblažena,90
kad se ime tve proglasi,
da si kruna od svieh žena.
Zdrava dievo priblažena,
zdrava kruno svieh kraljica,
od Gabriela pozdravljena,95
ki prid tobom pada nica.
Slava tebi, božja majko,
koja zače i porodi
po milosti sjeme rajsko,
slatko voće ter rasplodi.100
0 djevice i gospoje,
vječna tebi hvala bila,
i blažene prsi tvoje,
kiem si sinka podojila.
Tebi slava, tebi hvala,105
ka s' milosti svake puna,
i koja si nogom stala
vrhu zmaja i drakuna.
Sad prislavna o gospoje,
ja te molim drago i milo,110
ti pjesance ove moje
prim' u slavno tvoje krilo;
i prida te kad prit budu,
čin' djevice milostiva,
da me shrane i sabljudu115
od svakoga tužna gujiva,
neka grešnik mogu reći,
da po tebi, o gospoje,
onuj milos mogoh steći,
koju želi srce moje;120
da se djaval ne raduje,
o djevice priblažena,
kada vidi i kad čuje
mene s tobom sahranjena.
