4
Budući vele dan od gorke ljuvezni
stojao slobodan u plaču s bol'jezni,
uzrokom od prike koja me rastavi,
s kom mišljah po vike uživat ljubavi.
Tuj ljubav luk i stril podbivši u ruke 5
za dat mi veći cvil i muku vrh muke,
smrtno me ustrili srjed tužna srdašca,
a poslije da vili l'jepšoj od sunašca,
koja me po taj put svezana sad vodi
da ću prije poginut nego me slobodi. 10
I ne smim rič riti ni pozrit još na nju,
a negli prositi, jaoh, milos najmanju,
neg ištom muče mrem od muke ljuvene,
jakino jedan prem rumen cvit kad vene.
Želeći tvrdo znat tej vile odluke, 15
koju će svrhu dat od moje sej muke,
odlučih velekrat toj vili da reku:
"Gospođe, već ne krat', zadaj mi smrt prijeku
ali mi kugodi sad milos dopuštaj
ali me slobodi svršeno ponedaj, 20
da veće ovakoj jadovno ne tužim
ako neć' ures tvoj gizdavi da služim.
Toj li me, gospoje, za slugu vazimaš,
do smrti do moje da služim ures vaš,
ovo sam ja spravan sa svu moć i kripos 25
služiti noć i dan anđelsku tvu lipos."
Ali što odluču: kad dođu prid tuj vil,
ne smim reć, neg muču, jak mramor da bih bil.
I mnokrat suzice prolijem iz oči
niz bilo me lice koje smrt svjedoči, 30
a njoj se ne haje videći nje lipos
gdi željno skončaje život moj i kripos.
Tijem ako tkogodi pod gorku ljuvezan
sada se nahodi da stoji podvezan,
smjerno ga ja molju za žalos da dođe 35
čut moju nevolju, prije neg mi duh pođe.
Kad umru, neka daj svakomu on bude
spovidit ovi vaj, nemir, plač i trude,
i kako gospoja čini mi željno mrit,
er tega ne smim ja do smrti moje rit.40