Oslobođenje Betulije/Dio prvi

Извор: Викизворник
Пређи на навигацију Пређи на претрагу
Oslobođenje Betulije
Писац: Антун Глеђевић
DIO PRVI


DIO PRVI[уреди]

Prikazanje prvo[уреди]

Vidi se šator Olofernov i Betulija.
Oloferne, Araspe i Argita s veće viteza i kor od Asirijâ


 
Olof(erne)
Evo, vjerni moji vitezi,
   evo tvrde Betulije,
   kâ, da čela vaša uresi,
   neumrle vijence vije.

Sred nje tuge, sred nje smeće, 5
   izraelske slave i česti,
   neka uzrastu vaše sreće,
   vječni zapad svud će sresti,

er trudiste bez pripasti,
   slavni u svakoj vi ste strani, 10
   nu najljepše pôme i časti
   odi vami slavna hrani.

Kôm joj desne ukažete,
   ona je, ona pridobita,
   i nju spržit vi možete 15
   samijem strahom vašijeh štita.

Tim, junaci moji vrli,
   nje strt tec’te silne vlasti,
   da u nebeski još zid hrli
   prid vami će ončas pasti. 20

Nek se, neka Izraeliti
   sablji vašoj budu oprijeti,
   sa mnom će se njih Bog biti,
   komu mislim odoljeti.

Razrušenijeh vrh otarâ 25
   Nabuk će, naš kraļ kî je,
   posvećivat odsadara
   miris srećne Arabije.

Hoću, hoću kraļa moga,
   da oni tašta puni ufanja, 30
   za pravoga poznaju boga,
   da se svaki njemu klanja.

Kor od Asirijâ
Betulija padi veće,
   kô s nevjerstva ńe doradi,
   i da ńe su teže smeće, 35
   Bog Abramov s njome padi.

Arasp(e)
Oloferne, komu sjaju
   veličine sred pozora,
   prid kim trepte i predaju
   svakolika zemlja i mora. 40

Olof(erne)
Moj Araspe, jeda koje
   hrabrenstvo si učinio,
   da bi više bojne moje
  slave u slavam uzvišio?

Araspe
Ako tebi jes ugodno 45
   njih po malu dobit trudu,
   dopusti mi da slobodno
   odkrijem ti moju požudu.

Olof(erne)
Ja te želim poslušati
   što si rijet mi odlučio, 50
   er tvoj mudri svjet većkrati
   od koristi meni ’e bio.

Aras(pe)
Vojevoda kî otima
   tuđa mjesta, tuđe strane,
   svukoliku misô ima 55
   podlagati ńih bez rane,

er kad gvozdje proć njim hita,
   dobitnik se, zasve upazi
   svojijeh vitez krv prolita,
   neprijateljske slave glasi. 60

Proć Betuliji ti upravi
   vojske od teže žeđe i glada,
   mač ovo je koji davi
   i sva sila prid kîm pada.

Sve joj čini prisjeć vode, 65
   put se svaki njom razvali,
   neka tako bez slobode
   veličina nje se obali.
 
Na ovi način tvê hrabrene
   bojnike ćeš uživati, 70
   njih ti život budi od cijene,
   da tvoj možeš uživati.

Protivnicim po tvojima,
   da oni izginu u ovoj strani,
   dospio bi zajedno š njima, 75
   er te u srcu svaki hrani.

Olof(erne)
Hvalim jako miso tvoju,
   tako obro sam učiniti,
   neka uživam vojsku moju,
   za š njom vȁs svijet moć’ dobiti. 80

Isti udesi Izraelovi
   za mene će vojevati
   i nevjerni grad mi ovi
   na sramotu svû pridati.

Moja sržba što ckni veće, 85
   žestočija vele ishodi,
   moje cknijenje teže smeće
   učini’ će da im rodi.

Argita
Gdi, gdi sada nahodi se
   Bog opake Betulije? 90
   S kîm se hvali, s kîm slavi se,
   nije jom ga, sada nije.

Hudi grade, sad ga upi,
   da ti pomoć donijet bude,
   da ti otrt suze stupi 95
   i tvê smiri smrtne trude.

Gdje je njegova vlas slavjena
   s kôm se mnokrat ti podnese?
   Nek ti iz hridna sad kamena
   vodu izvadi i iznese, 100

nek nebesim sad ne brani
   daždjet svoju slas medenu,
   s kôm tvoj nekad puk se sahrani
   mjestu u hridnu i kamenu.

Olof(erne)
Odmaknuti trijeba mi ’e 105
   njihov rasap sasma ljuti,
   nu mê srce ne umije
   ni čas jedan počinuti.

Mir me kolje, pokoj kosi,
   neću zaman dne voditi, 110
   lovor, kî mi čelo obnosi,
   uči mene sveđ truditi.

Želim isti da vas pakô
   prema meni sile obrati,
   er hrabrenstvo mê inako 115
   ja ne mogu ukazati.

Izrael mraznijeh hlepi iz stijena
   da mu opet vode isteku,
   ova sablja ma ognjena
   od njihove krvi rijeku. 120

Araspe
Neprijatelji sa svijeh strana
   s tvôm su vojskom okruženi,
   i minu’ će malo dana
   da će pastit pridobijeni.

Nu za udugo vojevati 125
   kô udesi tvoji te hrane,
   čemu u čas osvajati
   svega svijeta želiš strane?

Er kad budeš pridobiti
   gdje god sunčan zrak dopira, 130
   ne trudeći ti ćeš biti
   tad težega pun nemira.

Kor od Asirijâ
Betulija padi veće,
   kô s nevjerstva nje doradi,
   i da nje su teže smeće, 135
   Bog Abramov š njome padi.



Prikazanje drugo[уреди]

Kažu se vrata od Betulije.
Ozija sam


Što ovo čuješ, o, Ozija,
   nemir gori tebi ištući,
   padi, padi Betulija,
   a Abramov Bog mogući. 140

Što mož’ svijesti mâ smetena
   za osvetit kad još mene,
   zgor s nebesa rasrčena
   ne vre na njih strijele ognjene.

Pazi, Bože, mene u vaju 145
   i gdi templa tvoja sveta
   na ove riječi zamnijevaju,
   koje pjeva vrsta kleta.

Još zavjete i potrebe
   ne čuješ naše, Gospodine, 150
   ni pogrde kê od tebe
   neprijatelji tvoji čine?

Da me oni stanu ovdi
   pitat s riječim oholima:
   »Gdje Bog sad se vaš nahodi?«, 155
   kî odgovor dô bi njima?

Jeda ću im ukazati
   tuge i štete tvoga puka,
   za moć njima činit znati
   kô je jaka tvoja ruka? 160

Eto jesmo na sve strane
   tvrdim vezim okoļeni,
   i bez vode i bez hrane,
   od svakoga ostavljeni.
 
Ti, ti, Bože, vojske upravi 165
   ovijeh našijeh sred krajina,
   paček ne di, njih sastavi
   naša zloba i krivina.

Nu našima ti očima
   rijeke od grozna cvila uputi, 170
   da ugasimo, ah, jaoh, š njima
   tvoje srdžbe, tvoj gnjev ljuti.

Ah, osvete veće ustavi,
   daj nam vrijeme za plakati,
   na nas tužnijeh, Bože pravi, 175
   milostive oči obrati.

Ah, smili se našem jadu,
   čuj glas jadna cvila moga,
   protivnici da poznadu
   da imamo tebe Boga. 180

Nu pokli se ne nadamo
   željnijem daždim posred uzâ,
   svu utjehu mi sretamo
   sad u vodi našijeh suza.

Naše suze podobne su 185
   za žeđu nam ugasiti,
   kajanje nam jestojske su
   s kijem te ištemo samiriti.

Eto se u plač obraćamo,
   suze nam su lice oblile, 190
   ali jošter ne poznamo
   da ti čuješ naše cvile.

Ne čuješ nas zgar s visine,
   suze er nijesu razgledane,
   koje plaču ne krivine, 195
   neg pedepse obećane.

Kad me stanu uprašati:
   »Gdje vaš Bog je od osveta?«,
   kî ću odgovor njima dati,
   ti mi, Bože, daruj svjeta.200



Prikazanje treće[уреди]

Judita i Ozija


Jud(ita)
Ako tebe ko upita:
   »Gdje, gdje Bog se sad vaš stani?«,
   reci, reci da Judita
   u srcu ga svomu hrani.

Ah, Ozija pripadeni, 205
   gdje je hrabreno srce tvoje?
   Tvû svijes mudru, s kê si u cijeni,
   er ti hoćeš, izdalo je.

Ni se jadaj, ni se trudi,
   neg se spusti vas u Boga, 210
   kako gori on osudi,
   bi’ će od puka vjerna tvoga.

Bog mogući većekrati
   na dalek’ se od nas kaže,
   za činit se nam iskati, 215
   što je ńemu vele draže.

Ozija
Kako da se – što poznasmo –
   on rasrčen vrati k nami,
   gdje ga iz srca istjerasmo
   s našijem hudijem krivinami? 220

Jud(ita)
Ah, svijes tvoja prem se vara,
   do’ će k nami kad hoćemo,
   i on u nami riječi stvara,
   s kijem ga opet mi zovemo.

Tko suzami i s uzdasima 225
   Boga u plačne zove glase,
   u srcu ga svomu ima,
   nu da je š njime, ne stavlja se.

On, on nami suze dijeli,
   da ga š njima uzdržimo, 230
   i kad se od nas, jaoh, odijeli,
   suzami ga nahodimo.

Ozija
Ali ako neprijateļe
   naše brzo ne pogubi,
   gine naše sve veselje, 235
   sloboda se naša gubi.

On ako nas ne obrani
   dokli isteć dzora peta,
   njegov, vajmeh, puk izbrani
   tešku od robstva uzu sreta. 240

Jud(ita)
Toli išteš stavit vrijeme
   i zakone ti Vičnjemu,
   i s požudam da tvojime
   on se vladat bude u svemu?!

Milosrdja vrh njegova 245
   ne prostira svijet se ovi,
   ova zemlja jes njegova,
   sve njegovo, mi njegovi.

Tijem se nastoj samiriti
   i njegovu volju slijedi, 250
   on će željni tijek donijeti
   kada vidi našoj zledi.

Podložni smo nebesima,
   ne nam tvrđa nebeska je,
   i što god je drago ńima 255
   trijeba i nami drago da je.

Ovdi ćeš me oružanu,
   o, Ozija, dočekati,
   ja, ja hoću za obranu
   moga grada vojevati. 260

Čim se dzora zarumeni
   i pozlate suncem gore,
   ukaži se ti tad meni,
   tad ću ostavit moje dvore.

Oloferna huda i prika 265
   po meni ćeš vidjet strena,
   ova slava svakolika
   za mene je ostavljena.

Ja sred boja ljuta i kleta
   rad tebe se hoću biti, 270
   ti sred templa za me sveta
   s mirnijem molbam boj činiti.

Ozija
Ustavi se! Misô koja,
   o, mladice lijepa i mila,
   tebe tjera u sred boja, 275
   punijem očim grozna cvila?

Tvoje lijepe grozne suze
   Oloferne kad upazi
   spravi’ će nam teže uze,
   teži do’ će nam porazi. 280

Hodi, lijepa, plači, cvili,
   i u plaču nas htjej združiti,
   tvoj sâm uzdah i plač mili
   nebesa će zamjeriti.



Prikazanje četvrto[уреди]

Judita i Abra, nje dvorkinjica


Jud(ita)
Da izvršim misli moje, 285
   gdje je Abra moja mila?

Abra
Evo me, evo, mâ gospoje,
   što si lijepo namislila?

Jud(ita)
Pripravi mi, dvorkinjice,
   zlato, biser, dragi kami, 290
   da napravim moje lice,
   da dam ljepos zlatnijem prami.

Cklo mi bistro jošter spravi,
   da od njega primim svjeta,
   kô se posmijeh draži objavi, 295
   kô se oko s okom sreta.

Sve urese, sve naprave
   ja ću na me postaviti,
   neka veće hvale i slave
   meni budu poroditi. 300

Stvoritelju od nebesa,
   daj mi za ures zvijezde iste,
   er znaš moga iz uresa
   da će sinut misli čiste.

Abra
Tri ljeta se eto vrže 305
   da si puna teškijeh tuga,
   da te teški vaji drže
   cjeća mrtva tvoga druga,

a sad ne znam koje veselje,
   kâ nenadana rados mnoga, 310
   budi u tebi druge žeļe,
   suze otira s lica tvoga,

kâ odluka, misô koja,
   s tebe svlači tamne odjeće,
   kê, gospođe lijepa moja, 315
   tebe čine ljepšu veće.

Oplakanu lijepu ženu
   čuh da hvale jako ini,
   a podpuno urešenu
   tvâ te verna žalos čini. 320

I er slike čemin bijeli,
   tamna iz ruha bolje sine,
   kâ god lijepa ište i želi
   crne obuć prije haljine.

Nije drugo, ti opeta 325
   zaručnica želiš biti,
   za ovu plačnu stranu od svijeta
   s tvojijem plodom uresiti.

Jud(ita)
Kako pirnoj, jaoh, o spravi
   sad bih mogla nastojati, 330
   gdje nam stoji mač na glavi,
   gdje je mjesto ovo u rati?!

Opaka je koja žudi
   plod izvestit, jaoh, onada
   kad je robstvo kolje i trudi, 335
   kad država s vajom pada.

Abra
Sred pepela izraelskoga
   sakri’ nove plame tvoje
   i svu plahos srca tvoga
   u nj ukopaj, mâ gospoje. 340

Jud(ita)
Zaman se išteš protiviti,
   Abra, pravoj môm vjernosti,
   ni oganj možeš ugasiti
   koji s rajskom sja ljeposti.

Ah, kâ mâ bi bila slava 345
   kad bi majka mogla biti
   i po meni mâ država
   da se bude poroditi.

Oganj koji mene prži,
   nebeski je, diklo mila, 350
   zato ončas sve izvrši
   što ti ja sam naredila.

Abra
Po’ ću izvršit tvoju požudu,
   rođena sam za slušati,
   ali u tešku ja sam trudu, 355
   na što ima ovo iziti.

Jud(ita)
Oloferne sasma oholi,
   tvoja sprava zaman ti je,
   momu Bogu ne odoli,
   ne porazi Betulije. 360

Ti si u svijesti namislio
   nami smrtne donijet rane,
   a tebi si grob spravio
   posred ove naše strane.

Bog se od nas ne odijeli, 365
   kako cijeniš svijesti luda,
   neg po meni jošte želi
   da njegova vidiš čuda.

Vječno vijeće gori osudi,
   gdje pravedne suze hrle, 370
   da po tebi stečem, hudi,
   lovorike neumrle.



Prikazanje peto[уреди]

Vidi se polje s’ šatorim i grad Betulija.
Araspe i Argita


Araspe
Zaman su mu sve požude
   Betuliju osvojiti,
   ako š njome Bog uzbude, 375
   koga slave Izraeliti.

Spovijedaju naši djedi
   da ova vrsta potištena,
   kad god sablju on njih slijedi,
   nije bila pridobijena, 380

ma s malijem prem četami
   cijele vojske razbijaše,
   i da suncem i zvijezdami
   na svû volju još vladaše.

Argit(a)
Čovjek s Bogom koji žive 385
   i ugodit mu sveđ nastoji,
   od kê da se suprotive,
   od kê sile da se boji?

Mirne noći sveđ provodi,
   u strahu sladki san ne trudi 390
   i od njega sve nahodi
   što s pravednom mislim žudi.

Boj ne smeta njega prijeki,
   svijet vrh njega vlas ne ima,
   i u način jošte njeki 395
   zapovijeda nebesima.

Araspe
Betuliju prije imo je,
   je li s Bogom obaznati,
   pak kroz bojne sile svoje,
   svojom vojskom postupati. 400

Arg(ita)
On ti ončas izgubi se
   tko je s Bogom u zavadi,
   i čim njemu protivi se,
   pogibiju sebi gradi.

Ako nebo srčno ugleda, 405
   ončas lice svê promijeni,
   da će sama njega, preda,
   udariti trijes ognjeni.

Ako morske pjene brodi,
   svaki val mu zada ranu, 410
   cijeneć tužan da će u vodi
   nijemom stadu bit za hranu.

Kadli u hridnoj stupa ljuti,
   obnesenoj s grmom svudi,
   ako vjetric hvoje smuti, 415
   sebe ončas na smrt sudi.

Ko je srca sveđ nečista,
   čini mislit njemu zloba
   da mu može kuća ista
   svaku služit noć za groba. 420

Arasp(e)
I umrli malo haju,
   paček ništa za grijeh tače,
   a za ništa dne haraju
   i za malu stvar se jače.

Arg(ita)
Prije će se dlanom vrh dlana 425
   dragi kami razmrviti,
   neg iz srca ustarana
   grijeh ustaran ocijepiti,

koji, zasveđ ga drpi i kosi,
   i od mača gore davi, 430
   veselo ga trpi i nosi
   i još š njim se diči i slavi.

Nu da tebi dano je znati,
   o, Araspe glasoviti,
   dobitnici da će ostati 435
   ovi od nas Izraeliti.

Oloferne ter bi htio
   da ideš s četam s njim se sjeći,
   bi li na njih udario,
   očit poraz tvoj videći? 440

Arasp(e)
Od naravi zakon ne da
   it gdi smrt se spravlja i hrani,
   nu kad veći zapovijeda,
   narav tebe ne obrani.

Ili onoga kî ti dava 445
   biće, slušat sveđ trijeba je,
   il njegovijeh iz država
   odijelit se koliko prije.

Arg(ita)
Ah, na što nas nebo osudi,
   nas ko robe neka drže, 450
   dâ nam život, a pak žudi
   da se ončas dni nam svrše.

Bolje se je poroditi
   sred planine i dubrave
   i od stada pastijer biti, 455
   neg sred bojne kê države,

bolje je slušat mûk od vola
   i blejanje blage ovčice,
   neg kad bojna trublja ohola
   budi umorne svijem zenice, 460

divjačno je biće bolje
   u ubogu kušat stanu,
   neg da iz krvi bojno polje
   obilnu ti crpe hranu.

Arasp(e)
Nu onomu slava ostaje 465
   kî u hrabrenstvu dni dospije,
   i nose ga na sve kraje,
   svud spovijeda da bi prije.

Arg(ita)
Naša sasma, ah, ludosti,
   što nam slava pak trebuje, 470
   jeda čuju naše kosti
   tko nas hvali, tko nas štuje?

Ovu slavu jesu iznijeli
   oni kojijem tuđe omili,
   da bi otimat bolje umjeli, 475
   da bi plijene š njom pokrili.

I Oloferne rad nje plijeni
   sela, grade i države,
   nu se u svemu čini meni
   da će ostat on bez slave. 480

Oholas ga mnoga druži,
   a oholas smjenstvo prosi,
   smjenstvo sreću, sreća okruži
   sveđ onoga koga uznosi.



Prikazanje šesto[уреди]

Kamara Juditina i Judita gdje sjedi i Abra koja je načinja.


Abra
Kad te ljubav rajska smami 485
   i kad na nju sva si dana,
   s najljepšijem napravami
   ja te resim sa svijeh strana.

Vidim sreće nam velike,
   da Betuli, kako želi, 490
   iz sunčane tvoje slike
   porađa se dan veseli.

Zlatni vezi zlatnijeh prama,
   kî ti čelo oblijetaju,
   i razvedam kê ja sama, 495
   slobodu nam slatku snuju.

Lijepe oči, oči mile,
   gdje vas vidim tako sjati,
   vi ste od strijela oštrije strijele,
   s kijem Bog će vojevati. 500

Biser tihoj kî po rosi
   kamenicam šlju nebesa,
   tebi ures ne donosi,
   ti si njima od uresa.

Jud(ita)
Kamenice, mnim, biserne 505
   da ga ondaj začele su,
   kad se rodi Oloferne
   zmaj, svi zmaji u kom jesu,

i dzora je dana onoga
   grozno u rosi svoj cvilila, 510
   videć narav, ah, jaoh, koga
   drokuna je porodila.

Abra
Ruse ove prirumene,
   primaljetja prave dike,
   ostale su izgubjene 515
   s rumenila tvoje slike.

Jud(ita)
Ruse lijepe, s kijem će moji
   prami biti urešeni,
   kâ vas tiha rosa uzgoji,
   ah, molim vas, rec’te meni, 520

ako dan vas poda ovi,
   zorom jutros on ne plaka,
   ere smrt mu grob gotovi,
   rad silnika sasma opaka.

Cklo pribistro, tvoja vjerna 525
    vedrina mi još svjedoči
    da će biti za Oloferna
    strijele smrtne moje oči.

Abra
A tko, lijepa mâ gospoje,
   s tvoga oka da ne plane, 530
   ti kroz lijepe oči tvoje
   i bez mača daždiš rane.

Jud(ita)
Moja sliko, ti ćeš biti
   môj požudi mâma prava,
   po tebi ću uloviti 535
   glavu kâ je vrh svijeh glava.

Abra
Steć sunčana tvoja slika
   svôm ljepotom dostojna je
   kraljevskoga vjerenika,
   er nje ljepos kraljevska je. 540

Jud(ita)
Ah, što cijeniš? Misô koja
   svijes sumljivu tvû gospodi?
   Š njima želi duša moja,
   samo Bogu da ugodi.

Abra
Rekoh, zašto narav nije 545
   srcu vrata učinila,
   za vidjeti što on krije,
   kê li gradi misli i dila,

pak videći gdi se uputi
   da se lice tvê napravi, 550
   mislih da išteš potegnuti
   koga u mreže od ljubavi.

Eto sam te uresila,
   paček uresi ti urese,
   i tvâ slika, lijepa i mila, 555
   da te služu njih zanese.

Ovdi se diže.

Jud(ita)
Verna Abra, ti me slijedi
   neprijateljskijeh uprav četa.

Abra
Ja te slijedim gdje odredi,
   još da hoćeš na kraj svijeta. 560

Jud(ita)
U boj, u boj hod’mo veće!
   Što mislimo? Što krtimo?

Abra
Za iskati naše sreće
u krvavi boj tecimo!



Prikazanje sedmo[уреди]

Vide se vrata od Betulije.
Ozija sam


Ozija
Judita mi čini znati 565
   da je čekat budem odi,
   ne znam što će djelovati,
   kudli misô nje je vodi.

Jeda vojsku da istjera,
   Betulija s koje preda? 570
   Ali, Bože, đe je vjera
   od starijeh našijeh djeda?

Ti si mnokrat rad tvê hvale
   s ničijem vojske porazio
   i kroz zvijeri gadne i male 575
   cijele grade opustio.

Tvâ vlas, Bože, velika je,
   ko da bude nju izrijeti,
   ah, prem naša svijes mala je
   za otajstva tvâ doprijeti. 580

Ko zna slabos slabe žene,
   Bogu za trijes da ne usluži
   i da po njom pogubljene
   budu vojske s kîm nas kruži.

Nu Judita uputi se, 585
   urešena svakolika,
   ko diklica kâ spravi se
   svoga primit ļubovnika.

Oloferne, ako ustavi
   stupaje ona svê po sreći, 590
   gdi tabore svoje stavi,
   tvôj će vojsci sunce isteći.

Kê bi bile tvê požude
   kad bi k tebi tad doprla,
   nje ljepota jeda bude 595
   handžar oštri tvoga grla.



Prikazanje osmo[уреди]

Ozija, Judita i Abra


Ozija
S oružjem li ovakime
   ti se u boj hoć’ dijeliti,
   da potamniš slavno ime,
   da nam činiš svim umriti? 600

Abra (strane)
Tko bi mogo rijet inako,
   lijepa žena a udova,
   urešena kad je ovako,
   zna se u svijesti što osnova.

Jud(ita)
Svojijem Bogom ko se oruža, 605
   ni se smeta, niti preda,
   slave nosi sred oružja,
   prije dobitnik nek se ugleda.

Ti ostavi, moj ljubjeni,
   krijepeć s licem svoje puke, 610
   vojevat je triba meni,
   kô nebeske jesu odluke.

Abra (strane)
Mene uresit ne potrudi,
   i mâ slika gdje lijepa je,
   nu gospođa svaka žudi 615
   od svê sluge ljepša da je.

Jud(ita)
Moga grada ucviljeni
   veće miri ne suzite,
   nadajte se slobođeni
   biti vaše od Judite. 620

Abra (strane)
S Bogom drazi miri bijeli,
   ostavljam vas puna smeće,
   strah me, strah me, vidite li
   vašu milu Abru veće?

Ozija
Odijeli se vedrijem licom, 625
   k protivnicim veće hodi,
   ukaži im tvôm desnicom
   da se gori Bog nahodi.

A i slika tvâ vesela
   ukazati hudijem može 630
   da od tvoga Izraela
   Bog ti jesi, dobri Bože.

Svrha prvoga dijela





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Антун Глеђевић, умро 1728, пре 293 године.