Oslobođenje Betulije/Dio drugi

Извор: Викизворник
Иди на навигацију Иди на претрагу
Oslobođenje Betulije
Писац: Антун Глеђевић
DRUGI DIO


DRUGI DIO[уреди]

[Prikazanje prvo][уреди]

Oloferne, Araspe i Argita


 
Olof(erne)
Dođoh i vidjeh, nu dobio
   nijesam jošter Betulije,
   da mê srce, kô bih htio, 635
   samirit se bude prije.

Neka nevjerni grad u dugo
   mê uživat blage vlasti,
   jedno misliš, a ja drugo,
   proć tvojoj volji imaš pasti. 640

Ne bi plate vijek podpune
   bile ufanju cknjenja moga,
   još da od svijeta sve bi krune
   vidio čela vrh ovoga.

Bojne trublje vi gvozdene 645
   probudite vječne slave,
   da prije kruni s vijencim mene,
   dobit ove od države.

I za moju ljepšu sreću,
   kû mi desna mâ obhita, 650
   udahnite krepos veću
   vi u srca Izraelita,

i čin’ sa mnom da se kolje,
   Boga zovem ja njihova,
   naučite ko će bolje 655
   množ oriti od trijeskova.

I njegova silna djela
   da ukaže bolje sada,
   evo lovor mećem s čela,
   od koga se trijes pripada. 660

Izraelitâ Bože, hodi,
   hodi iz raja veće tvoga,
   na’ ćeš veće, na’ ćeš odi
   Oloferna velikoga.

Arasp(e)
Kad snom lasno pridobiti 665
   neprijatelja dano ti ’e,
   čemu hoć’ ga naučiti
   pri potrebi kô se bije?

Ko zna dobro da ne more
   pobjegnuti prijetenu, 670
   od telesa stvara gore
   za grob tijelu izranjenu.

Vidjeli smo većekrati
   da ufańe čuda čini,
   i da bude strah podati 675
   i na tvrđoj još visini.

Olof(erne)
Nu vlas silna mâ se tlači
   i držan sam u necijeni,
   od posluha kad harači
   davaju se kasno meni. 680

Paka za me gore što je,
   ovi će se hvalit stati
   da od sablje ove moje
   nijesu umjeli straha imati.

Neću, neću, ne, ne veće, 685
   ja ni časa neću ckniti,
   obećane meni sreće
   iz krvi ću njih uzeti.

Arg(ita)
Naša diko pričestita,
   pazi mnogoj đe u slobodi 690
   jedna lijepa Izraelita
   posred vojske tvoje hodi.

Evo stupaje svoje upravi
   veličine uprav tvoje,
   božica je od ljubavi, 695
   er što je u njoj, sve lijepo je.

Olof(erne)
Iz pogleda nje ljuvena,
   s kijem otima dan pribijeli,
   čini mi se rasrčena,
   da mi ovako ljubav veli. 700

Betulija kad ovaka
   ima blaga, mnoge od cijene,
   čemu ti ’e desna jaka,
   ter ne hrliš već na plijene?



Prikazanje drugo[уреди]

Judita, Abra i isti


 
Jud(ita)
Padam ove prid stupaje, 705
   dopustiše kîm nebesa,
   da sve od svijeta strane i kraje
   prid njim [...][1] posred veza.

[...][2]

Jud(ita)
O, najviši vojevoda,
   koga svudi sreća prati, 710
   zahvaljivam er mi poda
   tvoju milos uživati.

Olof(erne)
O, Argite, nju sadruži,
   gdjeno blaga moja stoje,
   i nje ljepos rajsku služi, 715
   kô najdraže blago moje.

Abra (strane)
S blagom svojijem nju naziva,
   strah me da se što ne steče,
   er ko ga ima, ne uživa,
   od lakoma ime stječe. 720

Ovdi othodi.



Prikazanje treće[уреди]

Oloferne i Araspe


 
Olof(erne)
Vidje one zlatne kose
   i u njoj ljepos svu od nebi,
   koje bi srce iznašlo se
   da pridalo njoj se ne bi?

Ja tajati tebi neću, 725
   nje mi iz lica plam doleti
   i za moju držim sreću,
   nje ljepote rob življeti.

Čês ne dala maču momu
   zaplijeniti druge plijene, 730
   er svi ini prema ovomu
   od ikakve nijesu scijene.

Arasp(e)
Ja se obrah protiviti
   sasma plahoj tvôj požudi,
   za inijeh pridobiti, 735
   prvo tebe pridobudi,

prem ti si se promijenio,
   druge misli ti imo si,
   drugoga si srca bio
   kad rad slave gorio si. 740

Olof(erne)
Kâ čês meni da donese
   ljepšu slavu od nje slike?
   U njoj samoj nahode se
   moje slave svekolike.

Arasp(e)
Vidim da ju sasma ljubi 745
   srce koje k njoj upravi,
   s česa lovor zelen gubi,
   kî se vidi na tvôj glavi.

Lijepa lica, lijepo cvijetje
   s privarkam se sveđ nahodi, 750
   tač veselo primaljetje
   zajedno s cvijetjem zmije plodi.

Rana rusa na plijen uči,
   s rumenilom paček kuka,
   ali s dračam trudi i muči, 755
   grabećijeh plahos s rukâ.

Svud od zlata s pićom nudi
   zlatne slasti, želju bude,
   nu ko kušat usudi,
   većkrat na smrt ga osude. 760

Olof(erne)
Tko bi omrčit s nevjernosti
   onu rajsku ljepos htio,
   neka ukaže kî vernosti
   stan bi ljepši nać’ umio.

Ona slika draga i mila 765
   gdje pristolje jes ljeposti,
   ne, ne veze, nego krila
   hrani mojoj hrabrenosti.

Na svjetlos će od nje oka
   ovi lovor moj zeleni, 770
   od zapada do istoka
   ljepše kazat sve zeleni.

Arasp(e)
I tako je od potrebe
   tvôj kreposti lijepo lice.

Olof(erne)
Ne naprijeda! Bolje od tebe 775
   besjede mi nje zenice.



Prikazanje četvrto[уреди]

Kažu se vrata od Betulije.
Ozija sam


 
Ozija
Što Judita prihrabrena
   u svôj misli sad pameti,
   jeda molba nje snižena
   u nebeske dvore uleti? 780

Jeda sržbu gnjevna Boga
   ona bude samiriti,
   i nevolje puka moga
   u veselje[3] obratiti?

Ńe sunčane jeda iz slike 785
   dan Betuliji žeļni isteče,
   da od vaja noći prike
   od nje uteku nadaleče?

Bože Abramov, ne ostavi
   tvoje puke zasve krive, 790
   na njih tužnijeh ti upravi
   tvoje oči milostive.

Eto se u plač obraćaju,
   templa sveta tvâ pohode,
   ali jošte svomu vaju 795
   nijedne utjehe ne nahode.

Ne dopusti rug bljujući
   protivnici da rijet budu:
   »Gdi ’e njihov Bog mogući,
   moliše ga, a zaludu«. 800

Ne podnesi crkve svete,
   gdje se hvale tvê pjevaju,
   nevjernici da posvete
   pakljenome ljutu zmaju.

Ne pritrpi, Bože slavni, 805
   tvojijeh svetijeh vrh otara,
   da on tamjan za te spravni
   bude primat odsadara.

Kad bi mač nas, jaoh, posjeko,
   kî vrh glave sveđ gledamo, 810
   Oloferne tad bi reko
   da mi Boga ne imamo.

Tvoju sržbu veće utaži,
   pohodi nas tvôm ljubavi,
   i silniku hudu ukaži 815
   da Bog jesi ti naš pravi.

U tebi ’e naše ufanje,
   ne podaj nas, jaoh, za robe,
   tvâ riječ neće doć’ na manje,
   da po suzah praštaš zlobe. 820



Prikazanje peto[уреди]

Vidi se polje s’ šatorom i Betulija.
Judita i Abra


 
Abra
Mâ gospođo, s kôm izmala
   moje misli jedine se,
   na gozbi sam ja poznala
   da Olofernu svijes zanese,

rujna vina, kê goraše 825
   zlatnijeh usred suda,
   kê on popi pune čaše,
   na čâs tvojijeh od požuda.

Tvoje oči mogu vele
   s vojskom svojijeh od pogleda, 830
   i er ga su prem zanijele,
   on se njihov rob spovijeda.

Jud(ita)
Tvê ljeposti kî zdrak, Bože,
   ako u licu momu stvori,
   ter naudit meni može, 835
   u ognjen ga trijes pritvori.

Neka bi ga oborio
   od onoga vrhu glave
   pocrniti kî bi htio
   od poštenja moga slave. 840

Onijem ljepos nosi štete
   kî doć’ po njoj ne umiju,
   no ljeposti kê tvê svete
   strane od raja gori kriju.

Bože, kî si rijeke od cvila 845
   za oružje dô mom licu,
   neka bih te pridobila,
   sad pokrijepi mû desnicu.

Hrabrenos joj tu udijeli
   da mir steče puku tvomu 850
   i da ukaže Bog žive li
   od osveta srcu u momu.

Abra
Oloferne k tebi hodi,
   plam nečis mu lice odkriva.

Jud(ita)
Ti se ukloni, s’ strane odi, 855
   dvorkinjice ljublježljiva.

Abra (s’ strane)
»Ukloni se«, meni reče,
   sila mi ’e nju slušati,
   nu svijes na zlo mâ utječe,
   gdje će sami oni ostati. 860



Prikazanje šesto[уреди]

Oloferne i Judita


 
Olof(erne)
O, božice, kâ si od moga
   ti gospođa srca u svemu,
   s kakvijem molbam sretaš Boga
   kad se klanjat staneš njemu?

Jud(ita)
»Stvoritelju sve naravi, 865
   o kom dano je svim dihćati,
   ti za biljeg tvê ljubavi,
   jedan pogled na me obrati.«

Olof(erne)
Koje ljepše, milije koje,
   stvorenje bi on pazio, 870
   kad u lice lijepo tvoje
   ne bi oči obratio?

Jud(ita)
»Moje zlobe, mê krivine
   toliko su teške bile
   da su u svem, Gospodine, 875
   mene tužnu priobrazile.«

Olof(erne)
Ako u tebi ljepos plodi
   cvijetje svijeh od dobrota,
   a ljepota tvâ gospodi
   vrh svijeh srca i života. 880

Jud(ita)
»Od pakljene teške uze
   oslobodi dušu moju,
   čini, čini moje suze,
   da mi isprose milos tvoju.«

Olof(erne)
Ako opak i nemio 885
   on je tebi ne dopusti,
   ja bih ti ’e dopustio,
   reci što ćeš, lijepa, izusti.

Jud(ita)
»Ti izvrši mê požude,
   ti, s kijem misô mâ se vlada, 890
   od tvê čekam primit ruke,
   sve što srce mê se nada.«

Olof(erne)
Jača moja desnica je
   od desnice Boga tvoga,
   ako ti ona potrebna je, 895
   evo tebi mača moga.

Jud(ita)
Na ovi način maloprije
   ja sam š njime besjedila,
   i uzaznah da mu nije
   mâ nedraga molba bila. 900

I da poznam da on primi
   moje uzdahe, moje cvile,
   u glas ovi znat čini mi
   tvoje sreće svijem mile:

»Rasrčena sasma Boga, 905
   kî nevjernim priti štete,
   Oloferna velikoga
   učinit će sablja osvete,
   i njegova bojna glava
   strah jim smrtni obećava«. 910

Olof(erne)
Još obaznaj, dušo mila,
   ja hoću li duh puštiti
   Juditina posred krila
   kad sit slave budem biti.

Jud(ita)
Kad bi kadgod čês podala 915
   tebi u krilu umrijet momu,
   s krvim bi ga oplakala
   po istomu gvozdju tvomu.

Ah, kud misô tvâ odhodi,
   ah, kû želiš tebi osudu? 920
   Živi, živi, dokle godi
   nebesa te držat budu.

Olof(erne)
Dajte, dajte, o, dvornici,
   da napijem još Juditi,
   môj gospođi, môj božici, 925
   kâ će moja vazda biti.

Gdje si blaga, slatki brače,
   gdje me ljepos tvâ priteže,
   slatkijem pićem neka jače
   ljubav srce mê rasteže. 930

Donose mu piti.

Slatko piće, kê smeteno
   srce umiješ pokripiti,
   ako nađeš mê ranjeno,
   ah, nemoj ga ozdraviti.

Ne donesi njemu lijeka, 935
   neg s Judite sveđ se trudi,
   neka od nje lijeka čeka,
   neka od nje zdravļe žudi.

Zdrava lijepa, zdrava mila,
   zdrava slatka mâ ljubavi, 940
   zajedno sa mnom gospodila
   nebu, zemlji i naravi.

Nu umorne mê zenice
   snu se sasma pridavaju,
   sred razbludne mê pernice 945
   po’ ću, dušo, po’ ću, raju.

Jud(ita)
Pođi slavna tvâ dobrota
   tvomu trudu pokoj dati,
   ja ću tvoga vrh života
   svukoliku pomnju imati. 950

Olof(erne)
Ako budem ne otvoriti
   moje oči zatravjene,
   reci, lijepa, da ću sniti
   da Judita izda mene.



Prikazanje sedmo[уреди]

Judita, paka dohodi Abra


 
Jud(ita)
Odijeli se zmaj ognjeni, 955
   pođe srda, pođe kleta,
   zaspo, zaspo san gvozdeni,
   svršila se već tvâ ljeta.

Bojne trublje glasovite,
   nemojte mu sna oteti, 960
   od dobiti svê čestite
   neće slave već vidjeti.

Ako drago nebesima
   bude meni pomoć dati,
   s veselijem vi glasima 965
   hvale ćete mê pjevati.

Bože Abramov, vladaj sada,
   od desnice smjenstvo ove,
   da vječnoga sred zapada
   padu sprave sve njegove. 970

I ako molbe moje začu,
   moj drag Bože, zgar s nebesi,
   ti daj krepos bojnu maču
   Oloferne s kijem se resi.

Odhodi za ubit ga.

Abra
Judita me mâ odpravi, 975
   da š njim riječi lašnje sklada,
   ne vidim ju čim zabavi
   mlađahna se ona sada.

Jud(ita)
Gdje si, Abra, k meni hodi,
   sve što željeh, sve se steče. 980

Abra
Što mi se ovo vidjet zgodi,
Olofernu glavu odsiječe!

Vajmeh, srce me se trese,
   jaoh, mene u meni nije!
   Sablju baci, glavu odnese, 985
   s’ svilom kâ mu odar krije.

Kad se od srde usione
   iz pernice tijelo obori,
   kô sred krvi trepti i tone
   iz grla joj kâ se otvori. 990

Jud(ita)
Ovako se plaćaju zloće,
   mjesto pirno meni ovo je,
   gdje ovako plodi voće
   od ljubavi verne moje.

Odi krtjet veće nije. 995
   Što stojimo? Što mislimo?
   Put čestite Betulije
   pospješ’mo se, pospješimo[4].

Nemoj da ti strah uzroči
   od silnika glava kriva, 1000
   ugašenijeh kâ iz oči
   još strahoće smrtne odkriva.

Moga grada čeljad verna
   obaznat će, drúgo mila,
   kî na gozbah Oloferna 1005
   lijepi dar sam ja primila.

Abra
Hod’mo, hod’mo, bez bojazni,
   dopušteno er je tebi
   od ubijene zle nakazni
   tvôj ishodit pri potrebi. 1010

(S’ strane.)

Sada poznam s môm bolesti
   sve što je dosad djelovala,
   da plod čiste ńe bi svijesti
   s kôm je višnja vlas vladala.



Prikazanje osmo[уреди]

Araspe i Argita


Arasp(e)
O, Argita moj primili, 1015
   moguć ti ’e bog ljubavi,
   Oloferna on usili
   lijepe gozbe da pripravi.

Arg(ita)
Bog ljuveni čini čuda,
   nu onomu kî ga scijeni, 1020
   najdražijeh sred razbluda,
   većkrat rađa jad pakljeni.

Arasp(e)
One sprave i raskoše
   rad Judite on prikaza,
   ah, vele ti, vazda može 1025
   ljepos draga od obraza.

Arg(ita)
Većekrati gozbe[5] čine
   mnozi svojijeh rad božica,
   nu s imanjem svijes jim gine
   na zdrak lijepih od zenica. 1030

Arasp(e)
Sve što zemljom more dava,
   vrh trpeza srebrnijeh,
   ugleda se sred naprava
   [...] u sudijeh zlatnijeh.

Romoni se kî čujahu 1035
   razlicijeh zlatnijeh žica,
   kê se pjesni pripjevahu
   na čâs od nje rajska lica,

kî se tanci uljuđeni
   zametahu lašnje i brže, 1040
   kô svak osta sličan stijeni
   kad Judita svoj zavrže.

Sad bi stupaj svoj uspela,
   a sad u krug obratila,
   a sad bi se zaletjela 1045
   lakša i brža neg vila.

Čim stupaji nje sklađahu
   tako igru sveđ razliku,
   mladci zemlji zaviđahu
   kâ primaše čâs toliku. 1050

Arg(ita)
Kada ljepos u promjeni
   lakijeh stupaji tanca iskaše,
   srca mladi zatravjeni
   davaju joj u harače.

Najveće onda zamahnita 1055
   mlados, kojom plahos vlada,
   kad se ruka rukom hita,
   kad se šapat s’ šaptom sklada.

Od velike jesu štete
   slični tanci i zabave, 1060
   jer se u njima većkrat srete
   smrt duše i smrt od slave.

Arasp(e)
Mjesta od gozba pribogata
   svakolika suncem sjahu,
   mnozim svjetnjak suha od zlata 1065
   s plamim svjetlos svu činjahu,

paček sunce tad vedraše
   strane sretne i čestite,
   kê sred slike lijepe sjaše
   od mlađahne Izraelite. 1070

Oloferna ti ugleda
   – ljubav skrit se er ne umije –
   kô š nje svoga on pogleda
   ni čas jedan svrćo nije.

Arg(ita)
Vidjeh, vidjeh i saviše, 1075
   ali srce zlo goneta
   da ona ljepos s kê uzdiše
   ne čini mu dospjet ljeta.

Ljepos ženska plam ognjeni,
   lijepi čovjek rijet se more 1080
   nać’ u plamu život cijeni,
   a smrt nađe i još gore.

Tkomu život jes od scijene,
   tko ne želi uzdisati,
   od otrovi i od žene 1085
   dobro mu se sveđ čuvati.

Nu gdje noći malo ostaje,
   dokli dzora dan uputi,
   gdje svak u snu čase traje
   hod’mo i mi počinuti. 1090



Prikazanje deveto[уреди]

Vide se vrata od Betulije.
Judita, Abra, Ozija i kor Žudjela


Abra
Mâ gospođe, gledaj, pazi,
   kî po mirim puk se izredi
   i Ozija gdje se glasi,
   kako s tobom da besjedi.

Ozija
Ali smrtne nosiš glase, 1095
   ali dragu nam slobodu,
   o, Judita, reci veće,
   jaoh, jesmo li na zahodu?!

Nije nam cvilit veće dano
   rad radosti, ni rad uze, 1100
   naše er srce prem skončano
   već ne hrani nijedne suze.

Jud(ita)
Smiri žalos puka tvoga,
   ja s’ slavami k vami hodim.

Ovdi kaže glavu Oloferna.

   I evo vam opakoga 1105
   Oloferna s’ sobom vodim.

Uz najslađe zlatne žice,
   svi s glasima medenima,
   svak kažuć veselo lice,
   zahvalite nebesima. 1110

Nebeskomu er po djelu
   neprijateljsku svu vlas strenu,
   vaše ljubi, djecu milu,
   vi gledajte sahranjenu.

Kor
Živi, živi, o, mladice, 1115
   živi Abramov Bog mogući,
   kî ti stavi sred desnice
   od svê sržbe mač gorući.

Posred templa prisvetoga
   pojmo, pojmo na izmjenu, 1120
   Abramova slaveć Boga
   i Juditu prihrabrenu.

Ona ’e naša majka prava,
   ona obrana svakolika,
   Izraela ona ’e slava, 1125
   od Solime čast i dika.

Živi, živi, o, mladice,
   živi Abramov Bog mogući,
   kî ti stavi sred desnice
   od svê srdžbe mač gorući. 1130

Jud(ita)
Oloferna evo glave,
   još mu je čelo krvi žedno,
   sve ovako vrže slave,
   kê se stječu nepravedno.

Kor
Živi, slavna, o, mladice, 1135
   živi Abramov Bog mogući,
   kî ti stavi sred desnice
   od svê srdžbe mač gorući.

Hod’mo sada puni mira
   Boga u crkvam proslaviti 1140
   i njihovijeh vrata i mira
   s lovorikom okruniti.

Jud(ita)
Ali prije da se uspeti
   na mire ova glava bude,
   neka može strah unijeti 1145
   u njegove vojske hude,

jer bi tako vele prije,
   zapanjene i pristrašene,
   videć njega da već nije,
   bile od vas sve pobjene. 1150

Ozija
Sad ćeš, sad ćeš ugledati
   protivnike naše opake,
   gdje će u krvi svi ostati
   od desnice naše jake.

Spravimo se svijeh posjeći, 1155
   strimo oholas zlobnijeh glava,
   za oni lovor slavni steći,
   kî nam nebo obećava.

Poginut će ružno oni
   kî vas mnjahu svijeh proždrijeti, 1160
   neće imat Babiloni
   tko žalostan glas odnijeti.

Kor
Živi, slavna, o, djevice,
   živi Abramov Bog mogući,
   kî ti stavi sred desnice 1165
   od svê srdžbe mač gorući.

Jud(ita)
Jača žena do’ će od mene
   kâ će otrt naš plač ljuti,
   i uze stare zamršene
   s umrlijeh će raskinuti. 1170

Iz djevičke nje utrobe
   do’ će porod božanstveni,
   da oplače naše zlobe,
   da otvori stan blaženi.

On će ohole satrt glave 1175
   i oborit s križa svoga,
   za dat’ nami rajske slave,
   Oloferna pakljenoga.

Svrha



Референце[уреди]

  1. gleau
  2. Nakon 708. stiha slijedi lakuna. Prepisivač je u zagradi dodao opasku: »qui mancano (= ovdje nedostaju) 24: stanze«. Iza te napomene pola stranice je prazno, a potpuno su prazne i sljedeće tri stranice. Dotadašnja organizacija tekstualnoga materijala pokazuje sljedeće: na stranicama gdje su oznake za prikazanje, didaskalije i popisi likova u prizoru, prepisivaču je stalo šest strofa; na stranicama gdje toga nema, uvijek ima sedam strofa. Budući da su na stranici gdje se tekst prekida ispisane dvije završne strofe prvoga prizora, za kojima slijedi oznaka za drugi prizor i popis likova (Judita, Abra i isti) te prva strofa, na praznome prostoru ostalo je mjesta za još tri strofe. Sljedeće tri prazne stranice – prema naznačenoj računici – mogle su sadržavati dvadeset jednu strofu, što znači da drugome prizoru nedostaje ukupno dvadeset četiri strofe. Budući da iza lakune slijede tri završne strofe drugoga prizora, proizlazi da je on trebao imati dvadeset osam strofa. Teško se je domisliti zbog čega najveći dio strofa nedostaje, odnosno, kako prepisivač zna da ih je baš dvadeset četiri ako ih nije našao u predlošku.
  3. veʃegljeglje
  4. pospjescmo
  5. goste


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Антун Глеђевић, умро 1728, пре 292 године.