Jarac u pameti—Sganarelle ou le Cocu imaginaire/5
| ←Šena četvrta | Jarac u pameti Писац: Жан Баптист Поклен Молијер Šena peta |
Šena šesta→ |
Ončas se odovle uklonio: ima razlog, nije dopustio mojijem očima da vidu što su veoma žudjele i bile kurioze za vidjet. Ma krivo koje mi čini očito ga veće poznam i ovo malo što sam vidjela sasvijem mi ga je odkrilo. Sad se ne čudim ništa da s onakom slabostim odgovara na čistu ljubav koju ja imam za njega. Neharnik sve njegove milosti i osprema i goj za druge; ja postim i morim se, a one s mojijem uživaju. Evo ti kako dan-današnji mužovi s nami prohode: ono što im je dopušteno, brzo im dodije. U početak budu čudesa; kažu za nami ljubav da se veća ne može; kad pak dobrzo, kakvi su, ugasi se ta ljubav, ostine im sasvijem vaskolik oganj, a nosu drugovdje što bi imali u svojom kući ostavljat. A, a, ovo mi je ovoliko žô i čini mi zgučulavat, da nije aposta koji zakon učinjen koji dopuštiva ženami da mogu promjenivat mužove na isti način kako se promjenivaju i košulje! To bi se htjelo i bilo bi nazbilj komodno. Ja znam kojugod ovdi koja bi, na vjeru, žudjela i htjela ovo isto što i ja ištem. (Ugleda i diže ritrat koji je Jeli pô na tle). Ma koji su ovo lijepi dijamanti koje je sreća na me namjerila? Lijepo ti je ovo žmaldano, koji je ovo lijep i galanat intalj! Danu da otvorimo.
|