Dzoile tamni moj, ki lažuć sve hiniš,
u pismu tolikoj čime se vješ činiš,
rec' mi, ako t' um nezdrav u svemu sad nije,
ko je taj, ki bi prav osuđen najprije?
ki slipac jes onoj, ki slipci meu svima
vidin'je tolikoj tanahno prem ima?
ke s' ono tri žene, ke nikad na sviti
stojeći skrovene ne mogu umriti?
ki človik ono bi, koga moć srdita
treti dil jur ubi na zemlji od svita?
i ka je ono stvar, ku mudri govore,
da na svit nikadar ljubit se ne more?
kti' mi pak tva volja pravedno još riti,
ka je stvar najbolja i gora na sviti?