Bog, sunce i sirote

Извор: Викизворник


Bog, sunce i sirote

Pita majka žarenoga sunca:
»Aj ti, sunce, moje čedo drago!
Esi meni trudno i umorno
vav’jek hodeć, nigda ne stojeći?« 
Žarko sunce majki odgovara: 5
»Ne pitaj me, moja stara majko!
Tebi trudno ni umorno nisam,
jer ja imam dobra prijatelja,
prijatelja Boga velikoga.
Nego, kad je na po dana, majko, 10
onda mene na krioce prima,
a kade su doba od dizanja,
ne budi me, čim se junak budi,
neg’ me gladi rukom po obrazu:
»Ajde, ustaj, moje žarko sunce, 15
da grijemo po sv’jetu sirote!«

Mihovio Pavlinović, II, br. 12.
Iz Bukovice u Dalmaciji.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце[уреди]

Извор[уреди]

Hrvatske narodne balade i romance, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1951., str. 81.

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 4.

Изабране народне пјесме II, женске, приредио Др. Никола Андрић, у Загребу, 1913, Тисак Краљ. земаљске тискаре., стр.143.