PROLOG
SREĆA
Ja sam ona, ku spovijeda
svijet, obilna mnozijem darim,
sreća, ke vlas zapovijeda
svijetlijem kraljim, vedrijem carim.
Po naredbi nebeskoga 5
kralja dođoh u ove strane,
od kraljestva koje moga
na svijetu su srećne zvane.
Slavni Gofred nebu ugodni
s vrijednom vojskom svijeh bojnika 10
grad postupa, u kom podni
bog smrt prijeku za čovika.
Šnjim vas ini zbor viteški
hrabreno se rve i trudi,
za podati kroz boj teški 15
slavnu svrhu svoj požudi.
Koje trude, koje muke
svi podnose, za oteti
iz nevjerske silne ruke
srećno mjesto, grad prisveti! 20
Sam Rinaldo, čas i hvala
sve latinske vojske, odi
ljuvenoga posred kala
izgubjen se vas nahodi.
Svijetlu krunu svijeh viteza 25
sred raskošna bludna zida
razbludami svojijem sveza
vilenica lijepa Armida;
lijepa Armida, ke na sviti
čudna je lijepos i hitrina, 30
nu nje porod glasoviti
sva nadhodi čuda ina.
Plemenita nju Sirena
kon Eufrate rijeke rodi,
koja od kralja bi ljubjena, 35
ki Damaškom jur gospodi.
Sirena ova rajskom dikom
svoga glasa i ljepote
srca mnozijem ljubovnikom
zanosaše i živote, 40
a nada sve mogućega
toga kralja smami i stravi,
ki goraše cijeća tega
vas užežen u ljubavi.
Tako ima svoju želju, 45
čijem je dvori i šnje uzdiše,
ter združeni u veselju
lijepu Armidu porodiše.
Čajko umrije, a vik koja
suncu odsiva svom lipotom, 50
sve hitrosti znat nastoja
pod svojijem dundom Idraotom,
od kojega bi poslana,
da kroz mile svoje urese
vjernu vojsku od krstjana 55
rani, ustrijeli, i zanese.
Tu se učini smeća mnoga
kroz cinjenja nje himbena,
od Rinalda nu slavnoga
osta i ona zanesena. 60
S prva iđaše na nj nemila,
da ga smrti zlom pogubi,
nu ljuvena zlatna strila
usili je, da ga ljubi.
Tim da je ne tre strah usioni 65
da od nje bojnik drag ne uteče,
u otok ga ovi doni
od viteza svijeh daleče,
gdi sagradi zid veseli
vrh visoke strme gore, 70
ka se okolo snijegom bijeli,
a vrsi joj cvijećem gore.
Tvrda ograda od svih viša
sapletene i zgusnute
sred zahodna okoliša 75
zdrži u sebi mnoge pute;
pute pune straha i tmina,
kraja i srijede ki ne imaju,
čijem bez reda i načina
smeteno se izvijaju. 80
Posred oble ove obzide
rajskoga se puni uresa
perivoji lijepi vide,
u kijeh capte sva čudesa.
Svak bi reko, da spuštava, 85
čim razbludom ovdi zene,
zemlja, dubje, cvijetje, trava,
slatke uzdahe i ljuvene.
Nije grane, nije lista,
ni ružice na livadi, 90
gdi veselo ljubav ista
sve raskoše ne usadi.
U veselju dragom dosti
gledaš slatke pjet slavice,
i razbludne u radosti 95
celivat se golubice.
Nitko ne bi promislio,
da su djela to vilinja,
neg naravni način mio
da sve resi i načinja. 100
Čestitoga mjesta u srijedi
s ponositijeh sto prozora
dvor visoka zida sjedi,
kakva vijeku ne bi dvora.
Pokovana srebrom vrata 105
od svih strana ima okolo,
na kih vezi suha zlata
njih uzdrže, škripe okolo.
Kraj lijepoga perivoja
vir izvire bistre vode,
usred smijeha i pokoja
smrtni plači gdi se plode.
Ovdi vila lijepa i huda
s drazijem svojijem, koga stravi
sred raskoša, sred razbluda, 115
sred celova dni boravi.
Ali paklu grad ljubjeni
višnji oteti hoće sgara,
i Rinaldo da hrabreni
sve paklene sprave shara; 120
čini da ja strjelovita
priko mora budem doći
po bojnika plemenita
s dvjema drazijem mnoge moći.
Ubaldo se jedan zove, 125
ki je obišo segaj svijeta
mnoga mjesta i gradove,
pun mudrosti svake i svjeta;
drugi je Karlo bojna imena,
ki Rinaldu slavnom nosi 130
od vojevode svoga ubijena
mač, ki osvetu lijepu prosi.
Znani starac i pravedni
do je načine lijepe njima,
da slobodit vitez vrijedni 135
iz ruka se simijeh ima.
Ko će dobit sve kolike
plahe zvijeri, hude otrovi,
po naredbi vile prike
ke čuvaju otok ovi, 140
pridragoga štit kamena
podo im je i prut zlatni,
i lis, ki će kroz smetena
mjesta njimi put kazati.
Jučer noćno druzi mili 145
zahodnoga put zatvora
za jedno su se uputili,
ja ih čekam na kraj mora.
U toliko s blagom česti
svak posluša pomno sada, 150
kako ne ima cijele svijesti,
tko u ljuvene veze upada;
u svijetlomu paček štitu
s Rinaldom se svak ogleda,
ко s kriposti svak na svitu, 165
ne s lijeposti gre naprijeda.
