Alčina3/SKAZANJE PRVO

Извор: Викизворник
Иди на навигацију Иди на претрагу
Alčina
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE TREĆE-SKAZANJE PRVO




                 ČINEN'JE TREĆE

                 SKAZANJE PRVO

                 RUĐER I MELISA U PRILICI ATLANTOVOJ

RUĐER:

   Sve moguća o ljubavi,
prava časti vječnijeh dvora,
о uresu od naravi,
o razbludo zemlje i mora, 900
   ti, kroz tvoje ka plamene,
koji srca slatko prle,
učiniti mož' blažene
i bogove i umrle,
   ako je tvoja zlatna strila, 905
kojom rani srce moje,
najzlatnija od svijeh bila
bez bolesti, bez nikoje;
   ako slasti ne izrečene
napunila moj duh jesi, 910
da nije niko drugi od mene
blaženiji pod nebesi:
   moje srce ti uzmnoži,
i veću mu moć priloži;
na radosti ove i sreće 915
ovo je jedno malo od veće.
   Ali koja slika ovo
ne poznana s neba hodi,
koje se zgada čudo novo,
vajmeh, koga vidim odi? 920

MELISA:

   Da li, mladče ne poznani,
zabio si sasma mene,
da od jednoga, ki te odhrani,
ne uzdržiš uspomene?
   Da l’ ne poznaš lice sijedo 925
od Atlanta meštra tvoga,
ki je ljubio tebe i gledo,
veće nego sina svoga?
   ki se za te jes postaro
vele prije svoga reda, 930
ki je snagu svu poharo,
a da prođeš ti naprijeda.
   Nu zaslijepjen zlijem željama,
i ukopan u bludnosti,
da ne poznaš sebe sama 935
ni naravne tve kreposti,
   ne bolim se, ni me slike
da ne umiješ sad poznati,
i za trude me velike
da mi se ova plata odvrati. 940
   Da li u gori od Harene,
gdi se druga stvar ne vidi
razmi samo zamršene
divijem dubjem strme hridi,
   ja sam tebe zadojio 945
mozgom vrla od zvjerenja,
i mlada te izhitrio
u junačka sva činjenja;
   da li je bila tva zabava,
na oči moje snažnom rukom 950
put medvjeda i put lava
strahovitijem zgađat lukom;
   da li bilo strah, te nije,
boj s panteram vrlijem biti,
tigre ohole, strašne zmije 955
raskidivat i daviti;
   da li bojnu čas podpunu
slijedit srca tač vesela,
ko da imaš svijetlu krunu
postaviti vrhu čela: 960
   mješte onezijeh da nauka
u ispraznosti i u nesvijesti
sva kolika tvoja odluka
bude u bludu dni provesti;
   u nesličnoj da napravi 965
ja te nađoh odjevena,
s rudežima svud na glavi,
svega u licu zalaštena;
   od viteškijeh tvojijeh ljeta
cvijet najbolji da pogine, 970
da u ne znanoj strani od svijeta
prikoran si rob Alčine?
   Ovo nijesu djela, koja
znane zvijezde meni odkriše,
da će činit krepos tvoja 975
k nebu letjet svak čas više.
   Ufah, da ćeš silnom moći
od desnice tve junačke
sve viteze skoro proći
afrikanske i franačke; 980
   ah, moje želje privarene,
ah, ufanja moja izdana,
ovo li su dike i cijene
mladca toli svijetla i znana?
   Pođ’ se u ljudska uzda djela, 985
tužni Atlante, poď se zovi
od novoga sad Akila
glasoviti Kiron novi.
   Viđ, na ke se spravja boje,
pazi oružja, koja nosi 990
odhranjenje drago tvoje,
koje toliko ljubio si.
   I ako ćeš, о Ruđeru,
na čas tvoju ne gledati,
i koju si držan vjeru 995
kralju tvomu hoć' izdati;
   sred nečistijeh ako bluda
sramne misliš dni voditi,
i nije te već požuda
na bojni se trud vratiti; 1000
   obrni se da daj hodi
na dohodno tvoje pleme,
koje će slovit slavno svudi
svijetlijem djelim viteškijeme.
   Ti, ki unuka vrijednijeh toli 1005
za jedno sa mnom u radosti
uživaćeš broj oholi
i zamjerne njih kreposti,
   pripros bojnik u necijeni
ukopan ćeš ovdi stati, 1010
i bludnoj se jednoj ženi
ko i božici tvoj klanjati?
   Drugu lijepos i dobrotu
tebi spravlja nebo blago,
s kojom miran u životu 1015
provodićeš vrijeme drago.
   Kakva misliš da je Alčina,
ka se čini slijepu tebi
suncu slična, i jedina
vrh gospođa svijeh pod nebi? 1020
   Sve što je lijepa huda vila,
sve što uresno vidiš odi,
sve vilinja stvori sila,
grdi pako sve porodi.
   I kako je sva nje dika 1025
nenaravna i hinjena,
tac je ljubav nje velika
šarovita i himbena.
   Kada kaže, da te žudi,
kad za tobom ona umire, 1030
tad ti gradi poraz hudi;
u bludnici nije vire.
   Pođ' s prstenom ovijem gleda
nje ljepotu, tvoju sreću,
i ako uzljubiš nju naprijeda, 1035
na tebe se srčit ne ću.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 362 године.