Žanje Mara šenicu belicu

[Žanje Mara šenicu belicu]

Žanje Mara šenicu belicu,
kuda Mara srpom zaženjala,
onud je resla ditelina trava.
Po njoj Ive iz vojnice šeće:
»Si li moja užinala, Mare?« 5
»Nisam, Ive, ljuho ni ručala!«
Nato Ive niš ne progovori,
nego grede staroj majki svojoj:
»A prokleta, stara majko moja,
drugi kosci po polju užinaju, 10
moja Mare, da ni ni ručala,
ako lažen ja i moja Mare,
ma ne lažu lica od moje Mare.
Dok je moja Mara doma bila,
mi je bila bila i crlena, 15
a sad mi je crna i uvenjena.«

Zapis: Krnica, svibanj 1952., L. Taš,
rkp. INU 94, br. 16. Kazivala Luca Laković,
rođ. 1883. u Raklju.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg

Napomena[уреди]

Veoma human motiv. Bolje dan u nekim. drugim varijantama. Ne tako čest, barem ne u ovako zasnovanoj izradi. Poneki stih u ovoj varijanti hramlje (vidi 3. stih, koji je jedanaesterac, ukoliko mu prva riječ nije, glasila ’nud mjesto onud. Stihovi: 10., 13. i 16. deseterci su s elizijama).

Varijante iz raznih publikacija[уреди]

1. Fr. Kurelac »Jačke ili narcxine pesme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah šoprunskoj, mošonskoj i železnoj na Ugrih«. Zagreb, 1871., XV. Pesni Hrastjanske (kod Karlovca), br. pjesme: 11. Početni stih: »Duga njiva vuz luge zelene«..

2. Stj. Mažuranić, »Hrvatske narodne pjesme (čakavske)«, Crikvenica, 1907., 3. popunjeno izdanje, str. 121—122 (»Mare žetelica«). Početni stih: »Žela j’ Mare šenicu bilicu«.

3. O. Delorko, »Hrvatske narodne balade i romance«. »Zora«, Zagreb, 1951., br. pjesme: 28 (»Glad se ne može zatajiti«). Početni stih: »Lipa Mare dugu njivu žanje«. Pjesma je iz Hrvatskog primorja.

Референце[уреди]

Извор[уреди]

Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 75-76.