Slatko dobro

Извор: Викизворник
Slatko dobro
Писац: Иван Бунић Вучић


Slatko dobro



  Slatko dobro
   koje sam obro
služit po sve danke moje,
   raju mili
   ki mi omili,
Rakle, slatka mâ gospoje.

   Htjej mi riti,
   moj čestiti
vijenče drobne od ružice:
   čemu moriš
   smrtno i goriš
mene, lijepa mâ Raklice?

   Kô do vika
   tva se dika
rasrčiti može odviše
   na vjernoga
   slugu tvoga,
jaoh, neredno ki uzdiše?

   Ne daj, ne daj,
   neg pogledaj
na mlađahna slugu mene
   ter zabrani,
   cvijete izbrani,
da mâ mlados ne povene.

   Ne pogubi
   tko te ljubi
i tvu ljepos kopneć želi,
   ne umori
   tko te dvori,
neg ljubavim obeseli.

   Jaoh, ne vrzi
   i ne smrsi
ljeposti izgled rajske tvoje,
   ku mi odavna
   ljubav slavna
u srdačce stavi moje.

   Nemoj dila
   tva nemila
i tva vrlos da uzroči
   da pogine
   bez krivine
tvoju ljepos ko svjedoči.

   Tko će biti
   na sem sviti
kad mâ mlada svenu lita,
   tko će spijevat
   i pripijevat
tebe, Rakle mâ čestita?

   Pomili me
   i primi me
k sebi, Rakle, ljepos tvoja
   da ti bude
   sve požude
spovijedati mlados moja.

   Pastijer Ljubdrag
   mio i drag
lijepu Raklu čim željaše,
   u ove pjesni
   sve ljuvezni
pod sviroku pripijevaše.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.