Slatko dobro
koje sam obro
služit po sve danke moje,
raju mili
ki mi omili,
Rakle, slatka mâ gospoje.
Htjej mi riti,
moj čestiti
vijenče drobne od ružice:
čemu moriš
smrtno i goriš
mene, lijepa mâ Raklice?
Kô do vika
tva se dika
rasrčiti može odviše
na vjernoga
slugu tvoga,
jaoh, neredno ki uzdiše?
Ne daj, ne daj,
neg pogledaj
na mlađahna slugu mene
ter zabrani,
cvijete izbrani,
da mâ mlados ne povene.
Ne pogubi
tko te ljubi
i tvu ljepos kopneć želi,
ne umori
tko te dvori,
neg ljubavim obeseli.
Jaoh, ne vrzi
i ne smrsi
ljeposti izgled rajske tvoje,
ku mi odavna
ljubav slavna
u srdačce stavi moje.
Nemoj dila
tva nemila
i tva vrlos da uzroči
da pogine
bez krivine
tvoju ljepos ko svjedoči.
Tko će biti
na sem sviti
kad mâ mlada svenu lita,
tko će spijevat
i pripijevat
tebe, Rakle mâ čestita?
Pomili me
i primi me
k sebi, Rakle, ljepos tvoja
da ti bude
sve požude
spovijedati mlados moja.
Pastijer Ljubdrag
mio i drag
lijepu Raklu čim željaše,
u ove pjesni
sve ljuvezni
pod sviroku pripijevaše.