[Vijem] se dičiš, o Diano,
[ter] po nebi tač oholo
[s jutra] vodiš tvoje kolo,
svijetla zvijezdo izabrana;
ter venčac si zelen svila,5
na glavicu ter ga stavi,
jako da se po dubravi
[sa]ma bani gorska vila.
[Jošte] pozor tvoj ljuveni
sred nebescijeh kud prohodi,10
rumenilo svud ohodi
[jako da] se svijet rumeni.
[Ter srjed] neba o Diana
kad istečeš s kolom gori,
sva zelenca cvijet otvori,15
u komu je pčelam hrana.
Ter tuj željno svak uzdiše,
tko putuje s jutra zorom,
ali poljem ali gorom,
rajsko cvijetje gdi miriše;20
a ti kažeš diku tvoju;
kako da se u cvijetju bludiš
ter slavice tiho budiš,
da ti lugom tiho poju;
i ptičice sve ostale25
po dubravi po zeleni,
da stoji žuber taj ljuveni,
žubereći rajske hvale.
Lugom budiš sve satire,
gdi su tamo njih stanovi30
u zelenci brštanovi,
da t' u dipli lijepo svire;
budiš jošte u ljubavi
ki u bludu mlados traju,
s jutra rano da ustaju,35
da ih danak ne objavi.
Budiš vile po dubravi,
s jutra rano da ustanu,
da obhode svu poljanu
i po cvijetju i po travi;40
k tomuj luge da uhode
i gdi najdu rudinicu,
u travici i u cvijeticu
kod jezera bistre vode,
tuj se sprave vodit tance45
ter iz glasa lijepo poju,
i tuj sliku, zvijezdo, tvoju
pripijevaju u pjesance.
Jošte zvijezdo budiš sada
pastijerice i pastire,50
iz plandišta da odtjere
u zelenca svoja stada.
Budiš zorom svako selo
ter kokoti svud se čuju,
i putnici ki putuju55
zorom vrve svi veselo.
A ti danak zama[n] izvodiš;
nu kad gorko sunce sine,
tvoja svitlos er pogine,
skoro u zapad ter zahodiš.60
S tobom zajde i bio danak,
ispod zemlje za kijem pride
ki živine sve obide
s mrklom noći tmasti sanak;
tvoja svjetlos ter ostane65
i u tmasti u mraku,
kako sunce u oblaku,
dočijem zora opet svane.
A ne vidiš gdje s istoka
druga zvijezda sad istječe,70
tvoje gizde ter nadtječe,
i svoj zapad ne ima roka?
Š njom je istok bez zapada,
ter se diči ter se gizda,
zač je svjetlja od svijeh zvijezda75
i nju vas svijet slavi sada.
Od te zvijezde vječnu svitlos
ne može jur sinji oblak
s tmastom maglom stavit u mrak,
zač š njom pride božja milos.80
Ter Saturno i š njim Jove
toj se zvijezdi pokloniše,
vječni istok ar vidiše
od svitlosti u kom plove;
i bog Marte oružani85
poniženo prid njom kleče,
i smiljeno ovoj reče:
zdrav moj venče izabrani;
tuj klečeći ter najbrže,
umiljeno tiho i muče,90
sve oružje svoje svuče
i po zemlji prid njom vrže.
Srid nebesa još Apolo
svrže venčac s ruse glave,
neka joj su veće slave,95
ustavivši donje kolo.
I prid njom se mjesec jasni
posrid neba sam ukloni,
i smjerno se njoj pokloni
rad ljubavi i prijazni.100
Merkurio još gizdavi
prid tom zvizdom od istoči
poniziv se bez priroči
prislavno ju tuj pozdravi.
I Kupido kad je vidi,105
prid njom krije luk i strile,
i ljuvene skrati sile
i od jada vas problidi.
I Neptuno kad ju zgleda,
u pučini vas se stravi,110
ter valove sve ustavi,
i od straha prid njom preda.
Kovač Vulkan, ki trijes kuje,
prid njom pada k zemlji nica,
er ju pozna da je kraljica,115
ku nebeski vas dvor čtuje,
prid kom trepte sve kraljice,
i vladike i gospoje
kako mramor prid njom stoje,
gdi nje sine slavno lice.120
Prid tom zvizdom još padaju
oružnici i gusari,
svi kraljevi i česari,
i njoj vječnu hvalu daju.
A dobro se može znati,125
u prvine kad isteče,
nova zvijezda svijet obteče,
i toprva poče sjati;
s božijem darom ter se zgodi,
kad taj slavna zvijezda sinu,130
velik narod ne poginu,
od sužanstva ki slobodi.
Ter nje kripos i nje sila
kad se začu i proglasi,
neprijatelje sve porazi,135
gdi je doli plačna spila.
Vrh nebesa ter nju gori
u pjesance slatko slave;
zdrava dijevo, ter svi prave
od anđela rajsci kori:140
ti si zvijezdo izabrana,
stokrat ljepša u svitlosti,
i punija sve milosti,
ner sunačce i Diana!
Ti si ona svijetla zvijezda,145
pri kojoj su slavne dike,
da se s tobom po sve vike,
nebo i zemlja vazda gizda!
Ti si zvijezda koja kaže
svijem putnikom drumak pravi150
da - - ne - - travi
čineći im dobre straže.
Tvoja svitlos kud prohodi,
od milosti i ljubavi
ne da zajti drumak pravi155
ni po kopnu ni po vodi.
I ti s' višnja tramuntana,
ku mrnari svi gledaju,
u korabljah ki plivaju
i ti s' višnja tramuntana.160
I svjetlušta tvoja zraka,
gorku suncu ka odsijeva,
sva ledena srca zgrijeva
tom svitlosti bez pomraka.
Sad komu je znati drago165
od te zvijezde pravo ime,
prigodno je došlo vrime
objaviti vječno blago:
od Marije ime nosi,
u fortunu ter tko plove,170
a toj ime slavno zove,
od nje milos svak isprosi.
To li putnik gorom gine,
od Marije slavno ime
pomože ga svako u vrime,175
i nezdravje tudi mine.
To li žena koja rodi
i rodeći velmi trudi,
a toj ime slavno žudi:
pomaga ju i slobodi.180
Ako li se gdje namjeri
zloban čovjek da sagriješi,
ter k Mariji skrušen priješi,
od sebe ga ne odtjeri.
I Marija taj prislavna,185
kako znaju svi narodi,
jak Diana ne zahodi
ner s istoka stoji spravna,
neka bljude, neka brani
od đavola i napasti,190
vječne tuge i propasti
verne sluge da sahrani;
sve žalosti i dresel'je
ter Marija čini sama
i od Eve i Adama195
obratiti u vesel'je.
Od Marije čini milos
jošte pakao porobiti
i sužanstvo sloboditi,
da uživa vječnu svitlos;200
zač je š njome vječna slava,
i milost joj bog dopusti
uzde stavit na čeljusti
od drokuna i od lava.
Još Marija čini žive205
iz kamenka vode vrjeti,
neka teku zimi i ljeti,
da naslade bolježnive.
Te vodice iz kamena
ter su hladne i prislatke210
i opiraju zlobe svake
od človjeka poražena.
Za to sada svak ju dvori,
svak ju hvali, svak ju slavi,
da taj majka od ljubavi215
svijem nam višnji dvor otvori;
navlaš čiste vi djevice
slavite ju po sve hipe,
neka spraži luk i šipe
i ljuvene sve strilice.220
I zorom se pripravite,
berte ružu i ljubicu,
svite venčac i krunicu
ter toj dijevi poklonite,
neka joj se prida kruna,225
zač je majka i danica
od svijeh žena i djevica,
i milosti svake puna.
Za to sada, o Diana,
vrz oholas, vrzi dike,230
zač Mariji ne imaš slike,
i od tebe je veće slavna;
s jutra zorom ter kad svane,
po nebu se ti ne visi,
ner se prid njom sva ponizi,235
da na tebe nogom stane;
i pod njom se sva podloži,
sve stvoren'je neka vidi,
na pristol'ju gdi zgar sjedi,
da s' Diano nje podnoži.240
Sad raširi slavne skute,
o djevice, i raskrili,
da nas đaval ne rascvili,
ki zapire rajske pute;
ter te sada svi molimo,245
slavna majko od ljubavi,
u trudu nas ne ostavi,
neka đavlu odolimo.
O blažena i pridraga,
daj nam dijelak od milosti,250
bud' nam štitak od kriposti,
da nas đaval ne primaga;
i kladenca daj nam piti,
ki nam teče iz kamena,
o djevice priblažena,255
neka ga smo vazda siti.
Ako ti smo što zgriješili,
nastojimo sa svom moći,
kad budemo k tebi doći,
da bismo se odriješili;260
i suzice prolijevamo
za sve grijehe, ke tvorismo,
ter suzami, ke prolismo,
grešne duše opiramo.
Još molimo, moli za nas265
Isukrsta sina tvoga,
da oda zla od svakoga,
o djevice, ukloni nas;
od napasti da nas brani,
da ne gleda grijehe naše,270
da nam milos svu pokaže,
da dušice naše shrani,
o djevice, neka tamo
na nebesa, gdi su gori
od anđela rajski dvori,275
svi pridemo, gdi ufamo.
