Pređi na sadržaj

Pjesanca djevici deveta

Izvor: Викизворник
Pjesanca djevici
Писац: Мавро Ветрановић


Pjesanca djevici


* * *


[Vijem] se dičiš, o Diano,
   [ter] po nebi tač oholo
   [s jutra] vodiš tvoje kolo,
   svijetla zvijezdo izabrana;
ter venčac si zelen svila,5
   na glavicu ter ga stavi,
   jako da se po dubravi
   [sa]ma bani gorska vila.
[Jošte] pozor tvoj ljuveni
   sred nebescijeh kud prohodi,10
   rumenilo svud ohodi
   [jako da] se svijet rumeni.
[Ter srjed] neba o Diana
   kad istečeš s kolom gori,
   sva zelenca cvijet otvori,15
   u komu je pčelam hrana.
Ter tuj željno svak uzdiše,
   tko putuje s jutra zorom,
   ali poljem ali gorom,
   rajsko cvijetje gdi miriše;20
a ti kažeš diku tvoju;
   kako da se u cvijetju bludiš
   ter slavice tiho budiš,
   da ti lugom tiho poju;
i ptičice sve ostale25
   po dubravi po zeleni,
   da stoji žuber taj ljuveni,
   žubereći rajske hvale.
Lugom budiš sve satire,
   gdi su tamo njih stanovi30
   u zelenci brštanovi,
   da t' u dipli lijepo svire;
budiš jošte u ljubavi
   ki u bludu mlados traju,
   s jutra rano da ustaju,35
   da ih danak ne objavi.
Budiš vile po dubravi,
   s jutra rano da ustanu,
   da obhode svu poljanu
   i po cvijetju i po travi;40
k tomuj luge da uhode
   i gdi najdu rudinicu,
   u travici i u cvijeticu
   kod jezera bistre vode,
tuj se sprave vodit tance45
   ter iz glasa lijepo poju,
   i tuj sliku, zvijezdo, tvoju
   pripijevaju u pjesance.
Jošte zvijezdo budiš sada
   pastijerice i pastire,50
   iz plandišta da odtjere
   u zelenca svoja stada.
Budiš zorom svako selo
   ter kokoti svud se čuju,
   i putnici ki putuju55
   zorom vrve svi veselo.
A ti danak zama[n] izvodiš;
   nu kad gorko sunce sine,
   tvoja svitlos er pogine,
   skoro u zapad ter zahodiš.60
S tobom zajde i bio danak,
   ispod zemlje za kijem pride
   ki živine sve obide
   s mrklom noći tmasti sanak;
tvoja svjetlos ter ostane65
   i u tmasti u mraku,
   kako sunce u oblaku,
   dočijem zora opet svane.
A ne vidiš gdje s istoka
   druga zvijezda sad istječe,70
   tvoje gizde ter nadtječe,
   i svoj zapad ne ima roka?
Š njom je istok bez zapada,
   ter se diči ter se gizda,
   zač je svjetlja od svijeh zvijezda75
   i nju vas svijet slavi sada.
Od te zvijezde vječnu svitlos
   ne može jur sinji oblak
   s tmastom maglom stavit u mrak,
   zač š njom pride božja milos.80
Ter Saturno i š njim Jove
   toj se zvijezdi pokloniše,
   vječni istok ar vidiše
   od svitlosti u kom plove;
i bog Marte oružani85
   poniženo prid njom kleče,
   i smiljeno ovoj reče:
   zdrav moj venče izabrani;
tuj klečeći ter najbrže,
   umiljeno tiho i muče,90
   sve oružje svoje svuče
   i po zemlji prid njom vrže.
Srid nebesa još Apolo
   svrže venčac s ruse glave,
   neka joj su veće slave,95
   ustavivši donje kolo.
I prid njom se mjesec jasni
   posrid neba sam ukloni,
   i smjerno se njoj pokloni
   rad ljubavi i prijazni.100
Merkurio još gizdavi
   prid tom zvizdom od istoči
   poniziv se bez priroči
   prislavno ju tuj pozdravi.
I Kupido kad je vidi,105
   prid njom krije luk i strile,
   i ljuvene skrati sile
   i od jada vas problidi.
I Neptuno kad ju zgleda,
   u pučini vas se stravi,110
   ter valove sve ustavi,
   i od straha prid njom preda.
Kovač Vulkan, ki trijes kuje,
   prid njom pada k zemlji nica,
   er ju pozna da je kraljica,115
   ku nebeski vas dvor čtuje,
prid kom trepte sve kraljice,
   i vladike i gospoje
   kako mramor prid njom stoje,
   gdi nje sine slavno lice.120
Prid tom zvizdom još padaju
   oružnici i gusari,
   svi kraljevi i česari,
   i njoj vječnu hvalu daju.
A dobro se može znati,125
   u prvine kad isteče,
   nova zvijezda svijet obteče,
   i toprva poče sjati;
s božijem darom ter se zgodi,
   kad taj slavna zvijezda sinu,130
   velik narod ne poginu,
   od sužanstva ki slobodi.
Ter nje kripos i nje sila
   kad se začu i proglasi,
   neprijatelje sve porazi,135
   gdi je doli plačna spila.
Vrh nebesa ter nju gori
   u pjesance slatko slave;
   zdrava dijevo, ter svi prave
   od anđela rajsci kori:140
ti si zvijezdo izabrana,
   stokrat ljepša u svitlosti,
   i punija sve milosti,
   ner sunačce i Diana!
Ti si ona svijetla zvijezda,145
   pri kojoj su slavne dike,
   da se s tobom po sve vike,
   nebo i zemlja vazda gizda!
Ti si zvijezda koja kaže
   svijem putnikom drumak pravi150
   da - - ne - - travi
   čineći im dobre straže.
Tvoja svitlos kud prohodi,
   od milosti i ljubavi
   ne da zajti drumak pravi155
   ni po kopnu ni po vodi.
I ti s' višnja tramuntana,
   ku mrnari svi gledaju,
   u korabljah ki plivaju
   i ti s' višnja tramuntana.160
I svjetlušta tvoja zraka,
   gorku suncu ka odsijeva,
   sva ledena srca zgrijeva
   tom svitlosti bez pomraka.
Sad komu je znati drago165
   od te zvijezde pravo ime,
   prigodno je došlo vrime
   objaviti vječno blago:
od Marije ime nosi,
   u fortunu ter tko plove,170
   a toj ime slavno zove,
   od nje milos svak isprosi.
To li putnik gorom gine,
   od Marije slavno ime
   pomože ga svako u vrime,175
   i nezdravje tudi mine.
To li žena koja rodi
   i rodeći velmi trudi,
   a toj ime slavno žudi:
   pomaga ju i slobodi.180
Ako li se gdje namjeri
   zloban čovjek da sagriješi,
   ter k Mariji skrušen priješi,
   od sebe ga ne odtjeri.
I Marija taj prislavna,185
   kako znaju svi narodi,
   jak Diana ne zahodi
   ner s istoka stoji spravna,
neka bljude, neka brani
   od đavola i napasti,190
   vječne tuge i propasti
   verne sluge da sahrani;
sve žalosti i dresel'je
   ter Marija čini sama
   i od Eve i Adama195
   obratiti u vesel'je.
Od Marije čini milos
   jošte pakao porobiti
   i sužanstvo sloboditi,
   da uživa vječnu svitlos;200
zač je š njome vječna slava,
   i milost joj bog dopusti
   uzde stavit na čeljusti
   od drokuna i od lava.
Još Marija čini žive205
   iz kamenka vode vrjeti,
   neka teku zimi i ljeti,
   da naslade bolježnive.
Te vodice iz kamena
   ter su hladne i prislatke210
   i opiraju zlobe svake
   od človjeka poražena.
Za to sada svak ju dvori,
   svak ju hvali, svak ju slavi,
   da taj majka od ljubavi215
   svijem nam višnji dvor otvori;
navlaš čiste vi djevice
   slavite ju po sve hipe,
   neka spraži luk i šipe
   i ljuvene sve strilice.220
I zorom se pripravite,
   berte ružu i ljubicu,
   svite venčac i krunicu
   ter toj dijevi poklonite,
neka joj se prida kruna,225
   zač je majka i danica
   od svijeh žena i djevica,
   i milosti svake puna.
Za to sada, o Diana,
   vrz oholas, vrzi dike,230
   zač Mariji ne imaš slike,
   i od tebe je veće slavna;
s jutra zorom ter kad svane,
   po nebu se ti ne visi,
   ner se prid njom sva ponizi,235
   da na tebe nogom stane;
i pod njom se sva podloži,
   sve stvoren'je neka vidi,
   na pristol'ju gdi zgar sjedi,
   da s' Diano nje podnoži.240
Sad raširi slavne skute,
   o djevice, i raskrili,
   da nas đaval ne rascvili,
   ki zapire rajske pute;
ter te sada svi molimo,245
   slavna majko od ljubavi,
   u trudu nas ne ostavi,
   neka đavlu odolimo.
O blažena i pridraga,
   daj nam dijelak od milosti,250
   bud' nam štitak od kriposti,
   da nas đaval ne primaga;
i kladenca daj nam piti,
   ki nam teče iz kamena,
   o djevice priblažena,255
   neka ga smo vazda siti.
Ako ti smo što zgriješili,
   nastojimo sa svom moći,
   kad budemo k tebi doći,
   da bismo se odriješili;260
i suzice prolijevamo
   za sve grijehe, ke tvorismo,
   ter suzami, ke prolismo,
   grešne duše opiramo.
Još molimo, moli za nas265
   Isukrsta sina tvoga,
   da oda zla od svakoga,
   o djevice, ukloni nas;
od napasti da nas brani,
   da ne gleda grijehe naše,270
   da nam milos svu pokaže,
   da dušice naše shrani,
o djevice, neka tamo
   na nebesa, gdi su gori
   od anđela rajski dvori,275
   svi pridemo, gdi ufamo.



Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Мавро Ветрановић, умро 1576, пре 448 година.