Pjesan 6 (Nikola Nalješković)

Извор: Викизворник
Pjesan 6
Писац: Никола Наљешковић




6

Muči svak tko veli da ljubav ne dava
   svakomu što želi, gdi ljubav jes prava.
Pokoli ova stvar zgodi se sad meni,
   ku nijesam ja nigdar ufao ni u sni.
Ere vil služeći sa svu moć i kripos, 5
   ništor ne proseći, neg u nje prit milos,
ki nigdar ne ufah u milos u nje prit,
   neg nebog muče stah želeći ja umrit,
ma ljubav ka nikad ne misli virna oć,
   da meni skrati jad, ovuj mi da pomoć. 10
Učini, gdi ne mnjah, n'jekuda idući
   tuj vilu da sastah svilome vezući,
ter mene, imenom zazvavši, pozdravi
   i s tugom ljuvenom svršeno rastavi.
Po tomu ter poznah da u nje milosti 15
   ja jesam, za ku mrah jadovno zadosti.
Tijem hvalu ljubavi uzdavam sa svu moć,
   ka me ne ostavi nit me će naprid oć.
Nu želim ljuveno da mi se kad godi
   zahvalit skroveno toj vili prigodi. 20
I ruke da budu celivat nje bile
   ke čine u trudu oči me da cvile.
Ma zasve er to ja ne mogu njojzi rit,
   neće mi gospoja činiti željno mrit.
Poznaće po licu po momu koliku 25
   ja patim tužicu za rajsku nje diku,
ka sama na sviti sve moje žalosti
   more mi odniti od moje mladosti.
Neće mi dat umrit, neg me će vila ma
   još većma samirit kad način vas ima, 30
ter me će kadgodi još većma samirit
   kad joj se prigodi, zasve er joj ne smim rit.



Извор[уреди]

  • Pjesme Nikole Nalješkovića, Andrije Čubranovića, Miše Pelegrinovića i Saba Mišetića Bobaljevića i Jegjupka neznana pjesnika, Stari pisci Hrvatski, knjiga 8, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1876, str. 8-9
  • M. Rešetar: Ispravci i dodaci tekstu starijeh pisaca dubrovačkijeh. I Pjesni ljuvene Nikole Nalješkovića, RAD Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, kniga 119, Zagreb 1894, str. 5
  • Nikola Nalješković: Književna djela, urednik Amir Kapetanović, Matica Hrvatska, Zagreb, 2005, str. 10-11


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Никола Наљешковић, умро 1587, пре 437 година.