O coro svjetlušta, ka ovi blažen dan
prisvijetlo ispušta sunačce nami van,
ko pravom milosti i veljom ljubavi
uresno za dosti nami se objavi;
jer svega jur svijeta privel'ju tamninu, 5
ka mnogo sta ljeta, svršeno prosinu:
molim te oči me prosvijetli i pamet,
po sve dni kojome stojal sam slijep i spet
neka se na pravi obrnem istok tvoj
i njega da slavi u vijeke jezik moj, 10
i tebi ka s' kruna i dika od raja
milosti sve puna da slavim sve dni ja.
Pjesme Nikole Dimitrovića i Nikole Nalješkovića, Stari pisci hrvatski, knjiga 5, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1873, str. 25.
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Никола Димитровић, умро 1555, пре 469 година.