O coro svjetlušta, ka ovi blažen dan
prisvijetlo ispušta sunačce nami van,
ko pravom milosti i veljom ljubavi
uresno za dosti nami se objavi;
jer svega jur svijeta privel'ju tamninu, 5
ka mnogo sta ljeta, svršeno prosinu:
molim te oči me prosvijetli i pamet,
po sve dni kojome stojal sam slijep i spet
neka se na pravi obrnem istok tvoj
i njega da slavi u vijeke jezik moj, 10
i tebi ka s' kruna i dika od raja
milosti sve puna da slavim sve dni ja.
Pjesme Nikole Dimitrovića i Nikole Nalješkovića, Stari pisci hrvatski, knjiga 5, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1873, str. 25.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Nikola Dimitrović, umro 1555, pre 469 godina.