Sunce ljepši dan vođaše
i proljetna rados mila
k našijem stranam prostiraše
iskitjena rusam krila;
pomladi se lug i gora, 5
ki pod snijegom sijedi stahu,
i zelenijeh vrh prostora
vjetrici se prolijetahu,
kad pristupi dan čestiti
u kî imaše čes ljuvena 10
srećnijem pirom sjediniti
lijepu Rumenku i Miljena, —
lijepu Rumenku, u dragosti
koje ljepos suncu odsiva,
a ćud blaga svo'om ljeposti 15
istu ljepos pridobiva,
i Miljena, kî najprvi
sred pastijera djelim svîto
blagom, licem, znanjem, krvi
gizdaše se plemenito. 20
Jur pastijeri bjehu ustali
s drazijem vilam punijem dike,
da bi izrana pripijevali
pričestite vjerenike,
stavni i mudri kad Radmio 25
krenuć vijencom prame sijede,
da bi rados uzmnožio,
pusti iz glasa sej besjede:
Rad.
Zlatnijem krilim leti sada
k nam, žuđeni bože od pira, 30
čijem proljetje vrh livada
svoj veseli zrak prostira.
Ako vjetric listjem krene,
ako listje cvijetjem gori,
ako usti svo'e rumene 35
dragi u miris cvijetje otvori,
sve nam veli: »Pojte pjesni,
o pastijeri, o gospoje!
ovo 'e danak od ljuvezni,
od raskoša vrijeme ovo je.« 40
Tijem svak blage česti u krilu
slatko doba kušaj odi,
čijem Rumenku, rajsku vilu,
vrijedni Miljen jutros vodi.
I ne samo naresimo 45
svi veseljem srca i lica
i pram skladno nakitimo
vijencim rusa i ružica,
neg pomnimo da i u cvijetu
rumene se stada bijela 50
i zeleni vijenci opletu
volovima tvrda čela.
Dub, ki nejma cvijetja svoga,
cvijet pristavljen na se primi;
golet hridja neplodnoga 55
zeni kitam razlicimi.
Izravnite cvijetne pute
kitnijem krunam zgar vjenčane,
u gizdavi luk prignute
zaručite s granam grane, 60
narešene da pod sjeni
lijepa dikla provede se
i da luzi okrunjeni
mješte sunca njom se urese.
Neka iz gora brzi i laci 65
divji ljudi sred slobode
i satiri veseljaci
u tamašah kola izvode;
nek razbludnijeh sred zabava
na zvek bubânj romoniti 70
rados, pokoj, ljubav, slava
u tanac se s nami uhiti,
tere na naš glas medeni
nošen blazijeh od vjetara
gora iz guste svo'e zeleni 75
razlijega se i odgovara.
Skup vila
Zelen budi u razbludi
zorne rose dar čestiti,
rumene se vrsi od gora,
jasna zora 80
zemlju i nebo cvijetjem kiti.
Skup past.
Pjevajte, diklice, vodite u slavi
vrh cvijetja i travice tanačac gizdavi,
er ljepši dan sviće, gdi sreća ljuvena
domalo združit će s Rumenkom Miljena. 85
Skup vila
Poprav zora cvijetna iz mora
vas od cvijetja dan iznese
u kî draga posred krila
cvijetu od vila
cvijet od mladâc združit će se. 90
Skup past.
Diklice, slavite veseli pir sada,
ter izgled uzmite od ova dva mlada.
Hrlite, ljuveni gdi vas naš plam zove,
na pokoj žuđeni, na slatke celove.
Skup vila
Junčić s blagom svojom dragom, 95
mlada ovčica s drazijem pase;
danas svaka zvijer i ptica
ljubovnica
sve što ljubi drži uza se.
Skup past.
Pjevajte, diklice, općenu čes danas 100
i čujte vjetrice uzdisat na vaš glas,
er ljepši dan sviće, gdi sreća ljuvena
domalo združit će s Rumenkom Miljena.
Skup vila
Danas zmija najgorčija
bludeći se jijed ostavlja; 105
lav nesvijesni, vepar hudi
pri razbludi
svo'u nemilos zaboravlja.
Skup past.
Diklice, slavite veseli pir sada
ter izgled uzmite od ova dva mlada. 110
Hrlite, ljuveni gdi vas naš plam zove,
na pokoj žuđeni, na slatke celove.
Skup vila
Našoj sreći romoneći
svi kladenci rados plode,
suh panj zene i daleče 115
svud protječe
med iz dubja, mlijeko iz vode.
Skup past.
Pjevajte, diklice, u zorno sej vrijeme,
združite slavice žuberom ljepšijeme,
er ljepši dan sviće, gdi sreća ljuvena 120
domalo združit će s Rumenkom Miljena.
Skup vila
Svoj izbrani plam na grani
ljuven slavic zove i poje:
»Letni k meni, dušo, er sada,
ako ikada, 125
celivat se pristojno je.«
Skup past.
Diklice, slavite veseli pir sada
ter izgled uzmite od ova dva mlada.
Hrlite, ljuveni gdi vas naš plam zove,
na pokoj žuđeni, na slatke celove. 130
Skup vila
Sve prikrili danas mili
svo'em razbludam bog ljuveni:
ljube vode, cvijeti i dubi,
gora ljubi,
ljube vjetri zatravljeni. 135
Skup past.
Pjevajte, diklice, vodite u slavi
vrh cvijetja i travice tanačac gizdavi,
er ljepši dan sviće, gdi sreća ljuvena
domalo združit će s Rumenkom Miljena.
Skup vila
Igraj kolo uokolo, 140
er na igranje pričestito
našu mlados zove sada
ljubav mlada,
mladi danak, mlado lito.
Skup past.
Hrlite, tecite, satiri veseli, 150
da i vi slavite ovi dan pribijeli.
Divjačnijem tancima, čijem priđu svatovi,
i špotnijem pjesnima častite pir ovi.
Satir I.
Sviri, glumče, bubnju, udari,
er se danas peče i vari. 155
Nek svaki od nas kô prug skače,
er pod nogam nije nam drače.
Pir je i brašna jes dovolje;
skoč'mo, bratjo, skoč'mo bolje.
da nas bolje gozba užiri, 160
udri, bubnju, glumče, sviri.
Satir II.
Sad je vrijeme, sa svom vlasti
da se kuplje svak u masti,
da nam s piće smočne i lipe
pretilinom brade kipe, 165
da se obilnijem cvijetjem krune
rujna vina čaše pune
da pjevamo mi satiri;
udri, bubnju, glumče, sviri!
Satir III.
Tijem nemojmo bit zamani 170
mi danaska siti i pjani,
neg hvalimo do nebesa
svi nevjestu punu uresa.
Nje je lice vidjet svuda
ko posuta rusam gruda. 175
Za njom ginu svi pastiri;
udri, bubnju, glumče, sviri!
Satir IV.
Ako 'e Miljen zet čestiti,
i ja š njime zet ću biti:
on će diklu lijepu odveće 180
a ja sočno grlit pleće.
On će ljubit usta od vile,
ja kantulu bačve mile,
dok se ljubav mâ samiri;
udri, bubnju, glumče, sviri! 185
Satir V.
Mê na gozbi srce žudi
da s nevjestom svak me nudi, —
ne da stisnem usta i jajce
liznem samo na kravajce,
neg da u tustom smoku i vinu 190
mû nabređam trbušinu,
da se većma triš raširi;
udri, bubnju, glumče, sviri!
Satir VI.
Je li draža stvar na sviti
negli vazdan jesti i piti,
dokle god ti ješa iz oči, 195
ušim, grlom, nosom skoči;
prid očima dokle svake
zvijezde uzvidiš i svijetnjake
letjet po tri, po četiri;
udri, bubnju, glumče, sviri! 200
Satir VII.
Eto veće sva družina
približi se nevjestina:
sve babice cvijetja pune
kume kite i korune,
djever, bapci, kum, svatovi 205
i prvijenci Miljenovi:
tijem se odovle naš put tiri:
udri, bubnju, glumče, sviri!
Skup pirnika
Eto zorno srećno vrijeme
vjerenicim čestitijeme 210
svaku rados,
svaku slados
u raskošah vodi uza se;
pomilja se dan s istoči,
da razblude njih svjedoči, 215
da njih dike nagleda se.
Razmišljajuć što će biti,
čistijem sramom rumeniti
zasramljena,
pristrašena 220
Rumenka se lijepa vidi;
nu joj srce dobro sluti,
er potajnu rados ćuti
i hitros je što se stidi.
Spomeni se, o Miljene, 225
od jakosti tvê hrabrene,
kad u krilu
dragu vilu
tvoja imati želja uzbude:
nevanjem se nje ne ustavi, 230
plam samiri tvê ljubavi,
stavi u djelo tvê požude.
Ne straši se, oštrom riječi
kad se ona na te opriječi
ter uzbrani 235
cvijet izbrani
u najprvo susretište,
er tko ide ruse brati
nejma od drača strah imati,
ni od pčele tko med ište. 240
Ljubite se u veselju,
ispunite dugu želju!
vaša dika
ljubovnika
prigrliti naglo hrli, 245
kako brštan stup kameni,
kako loza dub zeleni,
kako trava zemlju grli.
Rad.
Sada vaše glas ljuvezni,
o pjesnici, uspregnite 250
i zamalo pirnijeh pjesni
slatki vapaj ustavite,
vjerenicim nek drazima
drag blagosov budem dati,
kî počinjem željno njima 255
u ove glase naricati:
Vi, u miru kî vodite,
o bogovi, srećno vrijeme,
vi mê riječi potvrdite
blagodarstvom neumrlijeme. 260
Klasjem njive, plodom stada,
vaš stan blagom čes napuni:
vječnijem cvijetim vam livada,
vječnijem voćem lug se okruni.
Plodni daždi mirna oblaka 265
zaplatili vaše trude,
ralom vašijeh od težaka
otkrile se zlatne rude.
Ljubili se s plama duga
vrući u željah, lijepi u licu, 270
kô grlica ljubi druga,
kako golub svo'u družicu.
Zete, da bi srcu u tvomu
čas od vjere sej hvalio
i na zboru poštenomu 275
među prvijem slavan bio;
djelom, htijenjem i ljubavi
ti sjedinjen s dragom vilom
okrunio danke u slavi
srećnom smrti, svrhom milom. 280
Vilo, porod pun dragosti
darovo ti kralj od nebi,
ćaćku sličan u kreposti,
u ljeposti sličan tebi;
da bi sladak nada svima 285
s tvo'em pastijerom vijek vodila
i njegovijem da bi očima
i pod staros lijepa bila.
Vedrijeh dana tijek proveii
u radosti, slavi i dici, 290
zdravi, obilni i veseli,
o čestiti vjerenici.
Svrha egloge prve