Ostaj s Bogom, dušo moja

Извор: Викизворник
Ostaj s Bogom, dušo moja
Писац: Иван Бунић Вучић


Ostaj s Bogom, dušo moja



Ostaj s Bogom, dušo moja,
   ja se dijelim, mâ gospoje,
   ostaj, ostaj sred pokoja,
   priveselo dobro moje!

Nu kô, vajmeh, da ostavi
   me srdačce zatravljeno
   tebe, slatka mâ ljubavi,
   me vesel'je obljubljeno!

S pustinjom li promijeniću
   tvoje blage razgovore,
   mješte tebe gledat li ću
   valovito srdno more?

Da li umjesto od pozora
   tvoga, diko mâ jedina,
   biće meni stasna gora,
   hridna divjač i planina?

Što nam, brače, toj pomaga
   da je ljubav slatka i mila
   u vesela ljeta i draga
   nas mlađahnijeh zaljubila?

Nu pokli me veće zove
   na dijeljen'je sreća prika,
   primi uzdahe i celove
   od neharna ljubovnika.

Ah, da mi se toj dopusti,
   gdje smo ovako zagrljeni,
   da kroz slatke tvoje usti
   svu izvadiš dušu meni!

Tuj da svršim dni ljuvene
   čim ostanem mrtvo tilo,
   ter ne bude česa od mene
   već što bi se odijelilo.

Ali, raju moj čestiti,
   da' ja mojijem da ustima
   mladu tebe mogu ispiti
   medenijem celovima,

ter mâ duša zatravljena
   sred raskoše i razblude
   s tobom milo sjedinjena
   po sve vijeke odsad bude!

Nu mrem, draga, ginem veće,
   tvoj mi celov smrt zadaje,
   a duša se dijelit neće,
   nego s tobom odi ostaje.

Ti je hotjej uzdržati
   robinjicom sva tva ljeta
   čim se k tebi, jaoh, povrati
   sužni sluga tvoj opeta.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.