O prilijepe i primile

Извор: Викизворник
O prilijepe i primile
Писац: Иван Бунић Вучић


O prilijepe i primile



O, prilijepe i primile
   usti drage i rumene,
   ljubko ti ste zamamile
   u razbludi željna mene!

Gdi je toj drago vaše cvijetje
   ubirano i u komu
   uzgoji ga primaljetje
   svom istoku ljuvenomu?

Ah, da može ikad biti
   da mâ duša prem vesela
   može iz vas med kupiti,
   zatvorena drobna pčela!

Vi ste, usti drage, meni
   koljepčica obljubljena
   gdje se uzhrani smijeh medeni
   i š njim riječca razbluđena.

Vi perivoj izabrani
   jeste od ruse prirumene
   ljeti i zimi ka cteć rani,
   sred ke celov niče i zene.

Vi polača pribogata
   slavna raja ljuvenoga,
   vi obilna jeste plata
   moje službe, truda moga.

O korabljo od koralja
   u kojoj se ljubav brodi,
   u kôj za svoj trg postavlja
   biser bijeli i provodi.

Ah, da može biti meni
   kadgodjer se pribroditi
   gdi je taj dragi trg ljuveni
   i pomorac srećni biti!

O rumeni drag kamenu,
   ki na bijelom činiš licu
   u dva reda razdijeljenu
   od bisera kamenicu!

Veoma ti je omililo
   zatravljenoj moj mladosti
   vaše, Dzorko, rumenilo
   puno svake izvrsnosti.

Veoma ti ste, usti mile,
   srce i pamet željnu meni
   vašijem blagom zakupile
   da sam sužan, rob kupljeni.

Nu će sinut dan pribili,
   usti drage i čestite,
   da čijem me ste vi kupili,
   tijem me istijem odkupite.

U toliko ustrpljena
   robovat će moja vjera
   drazijem vratim zatvorena
   od koralja i bisera.

Mâ pjesance, sad se uputi
   za nać lijepu mu razbludu;
   tko zna da te celunuti
   pohvaljene usti budu?




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.