O, prilijepe i primile
usti drage i rumene,
ljubko ti ste zamamile
u razbludi željna mene!
Gdi je toj drago vaše cvijetje
ubirano i u komu
uzgoji ga primaljetje
svom istoku ljuvenomu?
Ah, da može ikad biti
da mâ duša prem vesela
može iz vas med kupiti,
zatvorena drobna pčela!
Vi ste, usti drage, meni
koljepčica obljubljena
gdje se uzhrani smijeh medeni
i š njim riječca razbluđena.
Vi perivoj izabrani
jeste od ruse prirumene
ljeti i zimi ka cteć rani,
sred ke celov niče i zene.
Vi polača pribogata
slavna raja ljuvenoga,
vi obilna jeste plata
moje službe, truda moga.
O korabljo od koralja
u kojoj se ljubav brodi,
u kôj za svoj trg postavlja
biser bijeli i provodi.
Ah, da može biti meni
kadgodjer se pribroditi
gdi je taj dragi trg ljuveni
i pomorac srećni biti!
O rumeni drag kamenu,
ki na bijelom činiš licu
u dva reda razdijeljenu
od bisera kamenicu!
Veoma ti je omililo
zatravljenoj moj mladosti
vaše, Dzorko, rumenilo
puno svake izvrsnosti.
Veoma ti ste, usti mile,
srce i pamet željnu meni
vašijem blagom zakupile
da sam sužan, rob kupljeni.
Nu će sinut dan pribili,
usti drage i čestite,
da čijem me ste vi kupili,
tijem me istijem odkupite.
U toliko ustrpljena
robovat će moja vjera
drazijem vratim zatvorena
od koralja i bisera.
Mâ pjesance, sad se uputi
za nać lijepu mu razbludu;
tko zna da te celunuti
pohvaljene usti budu?
